Prigodno

Papa Ivan Pavao II. na 100. obljetnicu smrti Don Bosca 1988. godine proglasio je pijemontskog svetca "ocem i učiteljem mladeži". U pismu "Iuvenum Patris" Ivan Pavao II. još dodaje kako preventivni sustav "predstavlja srž Don Boscove odgojne mudrosti i tvori onu proročku poruku  koju  je on ostavio svojima i cijeloj Crkvi, privlačeći pažnju i priznanje brojnih odgojitelja i učenjaka pedagogije."

Drugi svjetski rat čovječanstvu je u nasljeđe ostavio nikada do kraja zacijeljenu ranu strašne mržnje čovjeka nad čovjekom. Ranu koja bi nam trebala služiti kao trajni podsjetnik da smo kao stanovnici ovog svijeta pozvani iznova graditi njegove temelje ljubeći, a ne mrzeći jedni druge. Graditi novi, na ljubavi utemeljen svijet možemo samo učeći na pogreškama naših predaka, promatrajući s velikom tugom njihova zlodjela pri tom ne dopuštajući da bilo tko svojim osjećajem superiornosti poželi širiti mržnju u naše ime. Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, koji se obilježava 27.

Za Crkvu znamo da je skup svih naroda širom svijeta povezanih u jedan Božji narod jedinstvenim vezom – vjerom u Krista čije je Crkva mistično tijelo. Biblijski tekst  sadržan u 1 Kor 12, 12–30,14.27 nam na najbolji način opisuje Crkvu. Kaže da u jednom Duhu, svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim duhom napojeni. I, baš tako. Svi smo mi zajedno u različitosti skupljeni u poseban Božji narod. U Crkvi smo svi jedno. Svi smo povezani vjerom u jednoga Boga, svi smo otkupljeni na isti način – Križem Gospodinovim.

U samom početku teme o ljudskog slobodi u Katekizmu Katoličke Crkve pod br. 1730 čitamo ovako: „Bog je stvorio čovjeka razumnim, udijelivši mu dostojanstvo osobe obdarene inicijativom i gospodstvom nad svojim djelima. Bog je htio čovjeka prepustiti u 'ruke njegove vlastite odluke' (Sir 15,14), tako da sam od sebe traži svog Stvoritelja i da slobodno prianjajući uza nj dođe do potpunog i blaženog savršenstva“.

Božić je, vjerujem, za svakoga posebno doba godine kad u ove hladne zimske dane osjećamo dašak topline ljubavi Boga koji se utjelovio i postao jedan od nas. Usred hladnoće i tame svijeta dolazi onaj koji je Svjetlo svijeta pun ljubavi da ugrije svako ljudsko srce koje ga želi primiti. Riječ Božić u hrvatskom jeziku jest umanjenica riječi Bog kojom se želi dočarati Boga kao blagog, bliskog, dobrog - Boga dostupna i pristupačna čovjeku.

Bulom Ineffabilis papa Pio IX. definirao je 1854. godine dogmu Bezgrešnog začeća riječima: „Izjavljujemo, objavljujemo i utvrđujemo da je nauk koji drži da je Blažena Djevica Marija u prvom času svoga začeća bila osobitom Božjom milošću i povlasticom, zbog predviđanja zasluga Krista Isusa Spasitelja ljudskog roda, od svake ljage istočnog grijeha sačuvana netaknuta, od Boga objavljen i da ga stoga svi vjernici moraju trajno i čvrsto vjerovati.“

Posljednjih smo mjeseci imali prilike s raznih strana slušati o ljudskim pravima. U ljudskoj je svijesti pisutna misao da kao pojedinci posjedujemo neka temeljna prava, te se zato zalažemo za njihovu provedbu i protivimo se njihovu kršenju. Kada se govori o ljudskim pravima, neophodno je najprije objasniti pojmove pravednosti i prava koji nam trebaju poslužiti kao polazna točka govora o ljudskim pravima.

Već nam je svima poznato da je prosinac jedan od najljepših mjeseci u cijeloj kalendarskoj godini jer je to mjesec darivanja, zajedništva, obiteljskih druženja, ljubavi, mnogih lijepih uspomena… U blagdansko vrijeme najviše vremena provodimo u društvu članova svoje obitelji, prijatelja i rođaka i zasigurno se svatko od nas našao u situaciji da je bio darivan ili je nešto darovao. Ovih dana svi nekuda hitro žure i jure.

Mnogo toga smo posljednjih dana, tjedana i mjeseci čuli o predstojećem referendumu o braku. Jedna strana je pokušavala mirnim tonovima pojasniti svoje argumente, dok je druga strana nastojala od žestokih tonova i uvreda stvoriti argument. No, mene su učili da povišen ton, sam po sebi, nije nikakav argument, već izraz nemoći. Zaista, tko god ima barem malo intelektualne i ljudske iskrenosti, priznat će da je PROTIVna strana intelektualno i ljudski pretjerala.

Nasilje nad ženama oduvijek je prisutno u svim društvima. Položaj žena tijekom povijesti uvijek je bio daleko ispod položaja muškaraca. U starogrčkoj demokraciji, žene nisu bile građani i nisu imale nikakva prava. Od tada se kroz stoljeća njihov položaj vrlo sporo i  samo površno poboljšavao. Žene su ostale podređene muškarcima u svim aspektima života, objektivizirane, degradirane i marginalizirane u političkim, društvenim i ekonomskim procesima. S obzirom na to, bile su laka meta za različite oblike nasilja.