Prigodno

U nedjelju, 12. svibnja davne 1907. godine, Anna Marie Jarvis nakon druge godišnjice smrti njezine majke osnovala je Memorial Mothers Day Meeting. S petsto bijelih karanfila izrazila je svoju ljubav prema preminuloj majci i u mjesnoj ih je crkvi dijelila drugim majkama. Dušom i tijelom posvetila se inicijativi za osnivanje državnog praznika u čast majkama. „Nadam se i molim da će netko nekada uvidjeti kako obilježavanjem Majčinog dana slavimo njihova nesebična davanja, njihove nepovratne usluge čovječanstva u svakom aspektu njegova djelovanja.

Prva pomisao mnogih kada čuju riječ papa je lik starca s bijelom kapicom na glavi. Ipak, jedan osobiti papa, blaženi Ivan Pavao II. uspio je svoje papinsko poslanje satkati tako da će ga se uvijek povezivati s mladima i pamtiti kao Papu mladih, ali - usudim se reći - i kao mladog papu. Ne mislim pritom na njegove godine, već na to da je, unatoč godinama, starosti, bolestima i slabosti, uvijek ostao mlad u srcu i uvijek znao komunicirati s mladima i razumijeti ih.

Zamisli ovo. Prije 2000 godina dogodila se kupnja o kojoj se i dan danas priča. Na taj dan jedan je čovjek ušao u prodavaonicu i na polici ugledao tebe. I ni sekunde se nije predomišljao. Poželio je imati te. Ali onda je vidio i onu osobu do tebe. Opet se nije predomišljao. I tu je osobu želio imati uza se. I tako je vidio još puno osoba. Puno više nego što ih možeš zamisliti. Vidio je sve one koji su se rodili prije tebe, ali i one koji će se tek roditi. I nikoga nije mogao odbiti. Sve nas je želio imati uza se.

Vratimo se malo u djetinjstvo. Bilo da ste se penjali po drveću, igrali skrivača ili patrolirali kvartom na malim biciklima, sigurno, kao i sva ostala djeca, niste dopustili da okolica vašega predgrađa ostane neistražena. Vjerujem da je svima taj dio djetinjstva ostao u najboljem sjećanju jer smo bili dovoljno odrasli za samostalnost, a opet dovoljno mali da nas još ne pritišću velike brige. Iako tada toga nismo bili svjesni, na taj smo se način svakodnevno bavili tjelovježbom, a samim time nam je i duh bio vedriji.

Često čujemo izjavu: „Ljubav sve pokreće.“ To je istina. Ljubav je vezivna tvar koja spaja sve oko nas. No, u današnjem vremenu ta ljubav često poklekne i iznevjeri u najvećim životnim izazovima i problemima jer je preslaba i mnogo puta neiskrena. Zbog toga je važno uzdati se u Njega koji nas nikada nije iznevjerio i koji nam svoju nesebičnu Ljubav uvijek pruža bez obzira na sve naše greške i životne padove.

Od 1966. godine 21. ožujak obilježava se kao Međunarodni dan borbe protiv rasne diskriminacije. Proglasili su ga Ujedinjeni narodi u znak sjećanja na 21. ožujak 1960. kada je u Južnoafričkoj Republici policija ubila 69 ljudi koji su mirno prosvjedovali protiv apartheida. Apartheid je bio sustav rasnog razdvajanja stanovništva  koje je bilo podijeljeno na bijelce, crnce, Indijce i “obojene” (mulate), s time da su jedino bijelci imali puna politička prava. Apartheid se počeo postepeno ukidati 1980-ih, da bi u potpunosti bio ukinut 1994. godine nakon dolaska Nelsona Mandele na vlast.

Jedna od posebnosti katoličanstva je iznimno važna uloga poglavara katoličke Crkve, rimskog biskupa – pape, za život Crkve.  Njegove riječi i djela budno osluškuju svi oni kojima je stalo do njihove vjere te do širenja evanđelja u svijetu. No papa nije važan samo katolicima. Za njegove riječi, stavove i djela pokazuju interes pravoslavci, ostali kršćani, pripadnici drugih religija, pa čak nevjernici (agnostici, ateisti). Taj se interes zorno očituje i prilikom izbora novoga pape.

Draga braćo i sestre, želim vam povodom korizme ponuditi neka korisna razmišljanja za naš osobni i zajednički put obraćenja. Ona se nadahnjuju na riječima svetog Pavla: "Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite" (2 Kor 8, 9). Apostol se obraća kršćanima u Korintu da ih potakne da budu velikodušni u pomaganju vjernicima u Jeruzalemu koji su bili u potrebi. Što te riječi svetoga Pavla govore nama, današnjim kršćanima?

Svaki čovjek ima svoje egzistencijalne potrebe. Konačno, svaki čovjek ima pravo na egzistenciju dostojnu čovjeka. Svakodnevno se javljaju poteškoće oko ostvarenja i slobodnog pristupa osnovnim uvjetima života kako bi svaki pojedinac živio životom dostojnim čovjeka. I sami smo svjedoci današnjeg stanja vremena i društva gdje su mnogi pritisnuti zbog gubitka posla ili nemogućnosti zaposlenja, čime bi aktivno ostvarivali život dostojan čovjeka. U takvim i sličnim prilikama ljudi su oduvijek tražili pomoć onih koji djeluju u Božje ime.

Kad bolest zahvati osobu, događa se velika promjena u njezinu životu. Najčešće nam ona otežava obavljanje određenih životnih funkcija koje svaki zdrav čovjek svakodnevno normalno u svojem životu radi. Upravo ta subjektivnost - doživljaj je koji određuje da ne postoji apsolutna granica između zdravlja i bolesti. Malo je onih u svijetu koji barem jednom nisu doživjeli bol i na neki način osjetili bolest. Zvuči nam prilično nelogično i pomalo nastrano kad se kaže da je bolest dar Božji određenom bolesniku. To je životni križ od Boga, poslan kao dar, jer takav je križ velika milost.