Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga

Odluči se izabrati ljubav!

Često čujemo izjavu: „Ljubav sve pokreće.“ To je istina. Ljubav je vezivna tvar koja spaja sve oko nas. No, u današnjem vremenu ta ljubav često poklekne i iznevjeri u najvećim životnim izazovima i problemima jer je preslaba i mnogo puta neiskrena. Zbog toga je važno uzdati se u Njega koji nas nikada nije iznevjerio i koji nam svoju nesebičnu Ljubav uvijek pruža bez obzira na sve naše greške i životne padove.

Voljeti sebe onakvog kakav jesam

Kada govorimo o ljubavi prema sebi, podrazumijevamo duboko poštovanje prema tome tko smo, prihvaćanje različitih dijelova sebe, naših malih posebnosti, zbunjenosti, stvari koje ne radimo baš dobro. U potpunosti prihvaćamo sebe s ljubavlju. Bezuvjetno. Međutim, mnogi od nas ne žele voljeti sebe dok možda ne smršave, ne nađu posao ili ne dobiju veću plaću, ne nađu sebi nekoga s kim će podijeliti ostatak života ili nešto slično. Zbog svih tih usputnih životnih ambicija, sve više i više smo skloni postavljanju različitih uvjeta za ljubav. Ali, ono što trebamo učiniti jest naučiti voljeti sebe onakvog kakav jesam i to upravo sada, ovog trenutka. Ako zaista ne poznajemo sebe, nismo ni sposobni osjetiti ljubav prema sebi, a ako ne spoznamo i zavolimo sebe, nikada nećemo moći osjetiti ljubav prema drugima.

Ljubav sve pokreće

I tako imamo svijet u kojem se nalazimo danas - svijet s jako malo ljubavi. A ona nam je potrebna više od svega. Ona je početak i kraj, jedina je istina i oslobođenje, sve pokreće. Ona je žudnja za boljim i ljepšim svijetom kojeg bismo sebi mogli stvoriti. Često smo skloni zaboraviti na riječi „kao sebe samog“. Međutim, nećemo moći voljeti nikoga „tamo vani“ – izvan sebe, ukoliko ta ljubav ne započne rasti unutar nas samih. Voljeti sebe jest najdragocjeniji dar koji si možemo pokloniti jer kada čovjek prihvaća sebe onakvog kakav jest, tada on nauči ne povrjeđivati niti sebe niti svojeg bližnjeg. Uz takav unutarnji mir neće biti ni ratova, ni siromaštva, ni razbojstva, ni beskućnika, ni gladi... Mir, razumijevanje, suosjećanje, oproštenje i najvažnije od svega – Ljubav. Ona je ta koja nam je danas itekako potrebna. Jer, baš mi ljudi smo ti koji posjedujemo moć da prouzročimo promjene na gore ili bolje. Pitanje je što ćemo od toga odabrati?

Ljubiti Boga i u drugima gledati sliku Božju

Postoji, međutim, i opći manjak ljubavi na našoj kugli zemaljskoj. Ljubav je nešto što možemo izabrati, jednako kao što biramo ljutnju, mržnju ili strah i tugu. Ljubav je odluka i mi ju možemo izabrati, odlučiti se za nju. Na kraju svega, baš mi – ti i ja smo ti koji uvijek biramo jer imamo potrebnu slobodu i potpuno pravo na tu odluku. Stoga, odlučite se odmah danas izabrati ljubav. Ona je najmoćnija snaga iscjeljivanja. Kršćaninu je danas više no ikada potrebno i nužno da zazove Isusovu ljubav u svoje srce. Upravo ta ljubav pomoći će mu da dublje, razumnije i snažnije shvati Božju Riječ, kao i zapovijed da ljubimo Boga i bližnjega u svome životu. Ako smatramo da istinski u svojem životu ljubimo Boga, onda u drugim ljudima, odnosno u svojem bližnjemu moramo gledati tu sliku Božju. Jer, kada ne ljubimo ili preziremo druge ljude, kada ne prihvaćamo ili ne možemo smisliti druge ljude, mi tada zapravo odbijamo ili ne prihvaćamo Boga u tim ljudima, koliko god nam se takav govor činio snažan. Ali, zar Isusov govor nije oduvijek bio snažan? Isto je i sa zapovijedi ljubavi prema bližnjemu; u njoj se nalazi Božja slika koja može nekima od nas kršćana postati „presnažan“ govor i na temelju takvog nepotpunog shvaćanja, može nam se dogoditi da napustimo Isusa. Međutim, osobno vjerujem da shvaćamo Isusov govor i Njegovu poruku i vjerujem da imamo Isusa u svojem srcu i da Ga prihvaćamo kao svojeg prijatelja. 

Otvoriti se Isusovom svjetlu

Danas su se ljudski odnosi međusobno pokvarili više nego ikada. Čovjek je počeo prezirati drugoga, varati drugoga, ne poštovati drugoga, ogovarati, počeo je skupljati odvratne misli protiv drugoga u svojem srcu. Kad ne voliš drugog čovjeka, nemaš Boga u svojem srcu, nalaziš se u tami i nedostaje ti perspektiva vječnosti i Božje ljubavi iz koje trebaš gledati drugog čovjeka. Ali, zašto živjeti u toj negativnoj energiji kada nas ona odvaja od Boga? Zašto se u dubini duše ne osloboditi, ne okrenuti i otvoriti Isusovom svjetlu i Njegovoj ljubavi? Jer, gdje god nema svjetla ni Njegove ljubavi, tamo nema ni mira, sreće i radosti. Otvoriti se takvoj Ljubavi znači otvoriti se vrijednostima neba, poželjeti spasenje, mir i blagoslov. Kada zavapimo za snagom i silom Duha Svetoga, tada će ta snaga dati olakšanje našem srcu koje će nas osloboditi od svake vrste negativnosti i olakšati nam održavanje Božjih zapovijedi. Duh je taj nas pokreće, On u nama Božje zapovijedi oživljava i čini ih djelotvornima. U Bogu se nalazi toliko lijepih darova za nas ljude. Jedino što trebamo jest otvoriti se Njegovom darivanju i početi se mijenjati, odlučiti biti drugačiji, biti bolji, predanije živjeti Njegovu ljubav.

Surov i nemilosrdan svijet

To su stvarnosti koje ne mogu shvatiti silnici ovoga modernog svijeta. Zbog toga današnja ljubav prema bližnjemu toliko slabi i polagano nestaje. Svijetom su zavladala tzv. moderna ljudska ropstva poput ovisnosti o internetu, zaluđenost društvenim mrežama, pornografija, alkoholizam, droga, sebičnost... Sve to utječe na čovjeka kao pojedinca, a isto tako i odražava se na njegovog bližnjeg. Ljudi više nemaju vremena za sebe, a kamoli za svoje obitelji, pa gdje će ga onda naći za nekog nepoznatog čovjeka koji možda samo traži trenutak naše pažnje tijekom dana na ulici, u školi, u busu, u ambulanti ili slično. A i on je isto naš bližnji, zar ne? Svijet je taj koji je postao surov i nemilosrdan prema nama ljudima, ali mi smo njegovi glavni sudionici - krivci koji postajemo robovi vlastitih želja jer smo dopustili da nas zavedu i zarobe nam dušu moderni prikazi ljudskog ropstva koje smo sami stvorili i kojima trujemo naše srce i dušu.

Pokreni se!

Vrijeme je da se pokrenemo, da se probudimo, da ne čekamo nekog drugog koji će uskočiti i učiniti nešto veliko za tebe i mene, za nas. Važno je početi graditi male stvari, početi mijenjati nepravilnosti kod sebe i popuniti rupe koje su zasute krivim postupcima i šuplje jer u njima više nema Njegovog moćnog lijeka – Ljubavi, koja zacjeljuje i ozdravlja čak i one najveće rane. S Njim u srcu i osmijehom na licu, ti i ja, zajedno možemo mijenjati svijet. Neka nam praštanje i ljubav svakim danom, svakim otkucajem srca i svakim našim životnim korakom bude svakodnevna i jedina poruka. Neka svjetlo Njegove ljubavi u nama uvijek blistavo sja kako nigdje više ne bi bilo tame. Naučimo prepoznati Božje lice u našim bližnjima koje svakodnevno susrećemo.

Autor: Natalia Levak; Fotografija: theprospect.net

Objavljeno: 26. 03. 2014. u kategoriji Prigodno