Svi smo mi ista rasa – ljudska

Od 1966. godine 21. ožujak obilježava se kao Međunarodni dan borbe protiv rasne diskriminacije. Proglasili su ga Ujedinjeni narodi u znak sjećanja na 21. ožujak 1960. kada je u Južnoafričkoj Republici policija ubila 69 ljudi koji su mirno prosvjedovali protiv apartheida. Apartheid je bio sustav rasnog razdvajanja stanovništva  koje je bilo podijeljeno na bijelce, crnce, Indijce i “obojene” (mulate), s time da su jedino bijelci imali puna politička prava. Apartheid se počeo postepeno ukidati 1980-ih, da bi u potpunosti bio ukinut 1994. godine nakon dolaska Nelsona Mandele na vlast.

Prioritetna borba protiv rasizma

Iako je apartheid sada prošlost, kao i najekstremniji oblici rasizma koji se vežu uz nacionalsocijalizam i fašizam, rasna je diskriminacija još uvijek prisutna u svim društvima. Borba protiv rasizma zbog toga je još uvijek jedan od prioriteta Ujedinjenih naroda i UNESCO-a. Po međunarodnoj konvenciji, rasna diskriminacija znači svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje i davanje prvenstva zbog rase, boje, predaka, nacionalnoga ili etničkog podrijetla sa svrhom uništavanja ili ugrožavanja priznavanja, uživanja ili vršenja, pod jednakim uvjetima, prava čovjeka i osnovnih sloboda na političkome, ekonomskom ili socijalnom i kulturnom polju ili na svakom drugom polju javnog života.

Društvene mreže i sportski događaji – žarišta uvreda

Primjere rasne diskriminacije ne moramo daleko tražiti. Statistički podaci pokazuju široku rasprostranjenost diskriminacije romske i srpske, ali i drugih manjina u Republici Hrvatskoj. Svi smo svjedočili, i još uvijek svjedočimo, rasističkim izjavama na društvenim mrežama ili sportskim događanjima kao jednom od najčešćih oblika rasne diskriminacije danas. Poraz na nogometnoj utakmici dovoljan je okidač za „more“ uvreda na rasnoj ili etničkoj osnovi što vodi nasilju i još jačem neprijateljstvu dvije rasne, etničke ili nacionalne skupine. Razni drugi postupci pojedinaca i institucija također mnogobrojnim građanima onemogućuju ravnopravno sudjelovanje u društvenom životu zbog rase ili etničke pripadnosti. Predrasude o određenih društvenim  skupinama često pojedincima uskraćuju pravo na obrazovanje i zaposlenje. Takve skupine postaju otuđene i  izvor nestabilnosti u tom istom demokratskom društvu koje ih je otuđilo.

Može li se rasna diskriminacija iskorijeniti?

Ne postoji nikakva znanstvena osnova koja potkrijepljuje superiornost jedne rase ili skupine ljudi nad drugom. Većina je država prepoznala i u svoje zakone uvrstila i zakone protiv svih vrsta diskriminacije, cijeli je svijet osudio holokaust kao jedan od najvećih zločina protiv čovječanstva ikad. Ipak, pojedinci, pa i cijele skupine ljudi još uvijek diskriminiraju druge na osnovi boje kože, etniciteta, nacionalnosti. Teško je vjerovati da će se rasizam ikad u potpunosti iskorijeniti, ali to ne znači da treba odustati od pokušaja. Osim dosljednog korištenja pravnih mehanizama zaštite, kontinuirana edukacija i podizanje svijesti o neprihvatljivosti bilo kojeg oblika diskriminacije, posebno kod mladih ljudi, te isticanje pravih vrijednosti vjerojatno su najbolji lijek za rasnu diskriminaciju.

Različitosti čine život bogatijim

Iako smo to već mnogo puta slušali, trebamo zaista čuti i shvatiti da različitosti treba prihvatiti. Ta je različitost ionako samo u nijansama. Naposlijetku, svi smo mi stvoreni na sliku i priliku Božju što znači da smo u srži svi jednaki. Svi osjećamo glad i žeđ, bol i tugu, radost i sreću, svi volimo, svi smo sposobni učiti i činiti dobro drugima, svi se želimo osjećati dobro i sigurno u vlastitoj koži, a to je nemoguće ako nas zbog boje naše kože netko vrijeđa ili nam uskraćuje temeljna prava. Moramo shvatiti da smo svi mi zapravo ista rasa – ljudska. Sve različitosti koje postoje između nas samo su prilika za učenje nečega novog, one su tu da učine naš život zanimljivijim i bogatijim. Imamo tu sreću da ne živimo u potpuno bijelom ili potpuno crnom svijetu. Naš je svijet pun različitih boja i rijetkost je pronaći dvije potpuno iste nijanse, no tko bi to uopće i želio pokraj svih ljepota i radosti koje nam pruža različitost?