Odgoj je stav srca

Papa Ivan Pavao II. na 100. obljetnicu smrti Don Bosca 1988. godine proglasio je pijemontskog svetca "ocem i učiteljem mladeži". U pismu "Iuvenum Patris" Ivan Pavao II. još dodaje kako preventivni sustav "predstavlja srž Don Boscove odgojne mudrosti i tvori onu proročku poruku  koju  je on ostavio svojima i cijeloj Crkvi, privlačeći pažnju i priznanje brojnih odgojitelja i učenjaka pedagogije."

Don Boscova pedagogija dolazi iz njegove obitelji koja se već u drugoj godini njegova života susrela s velikom tragedijom. Don Bosco ostaje bez oca koji umire i za sobom ostavlja suprugu Margaretu i tri sina. Mama Margareta svoje umijeće odgoja usadit će u malog Ivicu koji je kao dječak rado zabavljao svoje vršnjake i odrasle s ciljem da im kroz igru uputi koju riječ iz propovijedi koje je dobro razumio i pamtio.

U svakome se nalazi klica dobrote

Kao mlad svećenik Ivan Bosco na ulicama Torina susreće bijedu mladića koji su pristigli u grad u potrazi za poslom. Don Bosco je tešku zbilju tadašnjeg vremena shvatio kada je u zatvoru sreo brojne mladiće. Bilo mu je jasno da oni nisu tamo zbog zle naravi, već zbog očaja, gladi, neimaštine... Bili su to dobri mladići napušteni od svakoga.

Don Bosco je silno tvrdio kako se u svakome nalazi klica dobrote, samo ju treba probuditi. Takav je bio Don Bosco, silno uvjeren u dobro, radostan iako su ga snalazile najteže nevolje. I prije svega pun pouzdanja u Božju providnost i Marijin zagovor. Jedino čega se bojao bio je grijeh. Najvažniji su mu bili slava Božja i spasenje duša.

Predan spasenju mladih

Ustanovio je oratorij koji je ubrzo postao dom za stotine dječaka. Siromašan svećenik, a udomio je tolike mladiće. To je mogla samo osoba koja je bila predana spasenju mladih i sve svoje sposobnosti stavila u tu službu. Oratorij kao mjesto susreta, molitve, učenja i igre bio je mjesto gdje je Don Bosco svojom odgojnom metodom započeo djelo koje danas u svijetu zahvaća milijune djece i mladih.
Ivan Bosco odmah uočava prednosti preventivnog sustava nad represivnim koji se provodi tako da se odgajanici upoznaju s pravilima za čije nepoštivanje bivaju kažnjavani. Preventivni sustav je mnogo teži za provedbu jer zahtjeva stalnu prisutnost odgojitelja među odgajanicima koje savjetuje i ljubazno ispravlja.

Preventivni sustav služi da odgajanik ne počini pogrešku. Odgajanik nikada nije ljut ili tužan kada ga se ispravlja jer odgojitelj mu uvijek pristupa s ljubavlju, kao prijatelj. Don Bosco ovdje želi istaći kako je bitno da odgajanik zavoli odgojitelja, te će tada savjete i opomene rado prihvatiti. Posebno se zauzima da se nikoga ne ponižava, posebno ne pred drugima. Kada nekoga treba opomenuti to se mora učiniti nasamo, daleko od očiju drugih. Po pitanju kazni važno je znati da nije svaka kazna ista za svakoga. Don Bosco prije svega ističe da se kazne nastoje izbjeći koliko god je to moguće. Kada nije moguće onda do izražaja dolazi odnos odgojitelja i odgajanika koji ako je dobar za kaznu ima stvar koja odgajanika neće poniziti i obeshrabriti već ga potaknuti da drugi puta ne pogriješi.

Ljubav, razum i vjera

Don Bosco je želio cjeloviti odgoj mladih. Želio je da mladi postanu "pošteni građani i dobri kršćani", kako je govorio. "Samo kršćanin s uspijehom možeš primijeniti preventivni sustav", tvrdi Ivan Bosco vodeći se Pavlovim riječima (I.Kor 13). Temeljni stupovi Don Boscovog preventivnog sustava su ljubav (ljubaznost), razum i vjera.

Pod ljubavlju, odnosno ljubaznošću podrazumijeva se odgajateljeva predanost i žrtva za mlade. Don Bosco posebno ističe da "nije dovoljno voljeti mlade, nego oni moraju osjetiti da su voljeni." Kod "razuma" važno je razumijeti da je svaka osoba vrijedna. Don Bosco se trudio spoznati i pomoći mladima da spoznaju što mogu, koje su njihove sposobnosti. Isto tako pomagao je mladima da otkriju prave životne vrijednosti. Sve je to mogao učiniti jer je vjerovao da u svakome postoji dobro. Važno je za svaku osobu odvojiti vrijeme, razgovarati s njome, pokazati joj da si tu zbog nje.

Kad je u pitanju "vjera" Don Bosco želi da mladi u središte svoga života stave Krista. Želi da mladi imaju iskustvo žive vjere, a u središte duhovnosti stavlja euharistiju, pobožnost prema Mariji i odanost Crkvi i papi. Sveti Ivan Bosco pronalazio je trenutke za molitvu bez obzira na svoje obaveze i dužnosti te je tako učio i sve druge koji su bili uz njega. Nije bilo djela u koje se upuštao, a da ono nije započeto i praćeno molitvom. Don Bosco je izrazito pazio na sakramentalni život mladih i poticao da redovito idu na sakrament pomirenja i pričesti. Važno je istaknuti da ih je poticao i hrabrio, ne prisiljavao. Odgojiteljima je dao na znanje da se bez sakramenata odgoj u preventivnom sustavu teško provodi.

Želim vas vidjeti radosne sada i u vječnosti!

Don Bosco je rekao: "Želim vas vidjeti radosne sada i u vječnosti." Želio je da mladi budu radosni zbog saznanja da ih Gospodin ljubi. Kada mladi čovjek toga postane svjestan onda je stalno radostan u tom evanđeskom navještaju spasenja.

"Odgoj je stvar srca", govorio je Ivan Bosco. Svaka osoba je drugačija pa je nužno i odgoj svake osobe drugačiji. Zato su bitni ljubav, razum i vjera kojima se nastoji potaknuti dobro u svakoj mladoj osobi kako bi ona postala "pošten građanin i dobar kršćanin" te u konačnici dovela osobu do spasenja duše.

Koliko je odgojna metoda Don Bosca uspješna vidi se u primjeru Svetog Dominika Savija, i mnogih drugih dječaka tadašnjeg oratorija, i odgojnih salezijanskih ustanova sve do danas, kada samo godinu dana uoči 200. obljetnice rođenja Svetog Ivana Bosca salezijanska obitelj djeluje u više od 130 zemalja uspješno koristeći preventivni sustav kao sredstvo odgoja za spas duša.