Svi smo mi udovi jednog te istog Tijela

Za Crkvu znamo da je skup svih naroda širom svijeta povezanih u jedan Božji narod jedinstvenim vezom – vjerom u Krista čije je Crkva mistično tijelo. Biblijski tekst  sadržan u 1 Kor 12, 12–30,14.27 nam na najbolji način opisuje Crkvu. Kaže da u jednom Duhu, svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim duhom napojeni. I, baš tako. Svi smo mi zajedno u različitosti skupljeni u poseban Božji narod. U Crkvi smo svi jedno. Svi smo povezani vjerom u jednoga Boga, svi smo otkupljeni na isti način – Križem Gospodinovim. U Crkvi smo svi različiti. Baš kao i udovi jednoga tijela. Nismo svi stvoreni za istu namjeru i s istim ciljem. Majka Terezija to je lijepo rekla: „Ono što ja mogu, ti ne možeš. Ono što ti možeš, ja ne mogu. Ali, zajedno možemo učiniti nešto lijepo za Boga.“ Ovim svojim riječima Majka Terezija samo objašnjava ovu Pavlovu: „A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi. I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje...; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici“. Tu se vidi da je svatko stvoren s različitom svrhom. Svakome je dan poseban dar kojim će u potpunosti izvršiti ono što Gospodin od njega traži.

Nismo svi sve. Baš zato je svatko od nas važan!

Neke u Crkvi Gospodin je postavio za apostole. Ali, isto tako, apostoli ne bi imali svrhu sami za sebe. Da bi netko bio apostol, mora postojati potreba za apostolatom. Ne može se apostol biti u pustinji, u nekom samotištu. Upućeni smo jedni na druge. Jedni bez drugih ne možemo ostvariti sebe do kraja. Ali, isto tako, često pokušavamo izbjeći druge jer mislimo da ćemo sami to bolje uraditi. I, baš zato mislim da je Majka Terezija odlično rekla kad je izgovorila „...zajedno možemo učiniti nešto lijepo za Boga“.

Također, ovaj me odlomak podsjeća na pjesmu „Prinosimo kruh“ koju često pjevaju zborovi mladih prilikom prikazanja darova prilikom euharistije. Jedan dio te pjesme kaže: „Iako mnogi – jedno smo tijelo, zajedno blagujemo samo jedan Kruh.“ I ova pjesma u potpunosti opisuje zajedništvo Crkve. Odnosno otkriva nam u čemu se sastoji to zajedništvo: hranimo se istim kruhom. Ako se istim kruhom hranimo, onda svi primamo istu snagu za činiti djela na koja smo pozvani. Neki od nas su pozvani da budu učitelji, i oni drugima tumače ono što znaju. Neki od nas su pozvani za proroke kako bi upozoravali druge na možebitne pogreške. Ali, nismo svi učitelji, nismo svi apostoli, nismo svi proroci, nismo svi čudotvorci... I u tome se krije bit svega. Nismo svi sve. Baš zato je svatko od nas važan. Baš zato moramo se naučiti biti i živjeti zajedno. I, isto tako, svi moramo paziti na one koji su nam povjereni jer „ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi.“ Ako smo, pak, svi mi udovi jednog te istog Tijela, zar nismo pozvani brinuti se za to Tijelo baš kao što se svatko brine za svoje tijelo?

Poštivati i izgrađivati

To zapravo znači da smo pozvani na to da sve ono što smo od Gospodina dobili uložimo u druge kako bismo na kraju to zajedništvo Kristovih vjernika ostvarili u potpunosti. Jedna važna stvar je također ne zavidjeti drugima. Jer, kao što Apostol piše, „Ne može oko reći ruci: Ne trebam te, ili pak glava nogama: Ne trebam vas“. Svi se trebamo međusobno poštivati i jedni drugima biti na izgrađivanje, kao što na drugom mjestu kaže Apostol. Moramo u svemu zahvaljivati Gospodinu za ono što smo od Njega i primili te to koristiti na najbolji mogući način, a također trebamo zahvaliti Gospodinu i na tome što je, nama bliske osobe, obdario drugim darovima koje dobro koriste kako bi drugima služili na izgrađivanje.

Ako želimo biti pravi članovi jedinstvenog Božjeg naroda, nije dovoljno samo primiti sakramente i misliti da je sada sve gotovo. Zapravo, sada tek počinje život u zajedništvu. Tek sada dolazi na provjeru ono što smo do sada usvojili. I tu jedni drugima trebamo pomagati, jer nitko od nas sam ne može učiniti dosta toga.

Poštovanje prema različitome, ljubav prema istome

Zbog čega sam napisao ovaj tekst? Pred nama je sada molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Ta se molitvena osmina održava već stoljećima u razdoblju od 18. do 25. siječnja. Crkva nas u tih osam dana poziva da na poseban način molimo za sve kršćane, nebitno kojoj skupini pripadali. Pred nama je zadatak da molitvom pokušamo izmoliti mir i zajedništvo među različitim skupinama, poštovanje prema različitome i ljubav prema istome.

Ako Krist u samome sebi nije podijeljen, onda ni mi vjernici ne bismo smjeli na toliko različitih načina vjerovati u jednoga Krista. Jedni drugima trebamo pomoći da dođemo do prave spoznaje te se ujediniti u nauku i vjerovanju. Upravo ovih osam dana prava su prilika za svakoga od nas da doprinesemo tome.

Zar je Krist razdijeljen?

U okviru Molitvene osmine za jedinstvo kršćana koja se ove godine održava pod geslom „Zar je Krist razdijeljen?" (1 Kor 1, 13) od 18. do 25. siječnja održat će se 30. ekumenski hod po crkvama grada Zagreba. Sve informacije o molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana u Zagrebu i Zagrebačkoj nadbiskupiji potražite na mrežnoj stranici Zagrebačke nadbiskupije.