PROTIV nasilja nad ženama, ZA ljubav

Nasilje nad ženama oduvijek je prisutno u svim društvima. Položaj žena tijekom povijesti uvijek je bio daleko ispod položaja muškaraca. U starogrčkoj demokraciji, žene nisu bile građani i nisu imale nikakva prava. Od tada se kroz stoljeća njihov položaj vrlo sporo i  samo površno poboljšavao. Žene su ostale podređene muškarcima u svim aspektima života, objektivizirane, degradirane i marginalizirane u političkim, društvenim i ekonomskim procesima. S obzirom na to, bile su laka meta za različite oblike nasilja. Trpile su psihičko, fizičko, ekonomsko i seksualno nasilje i to se smatralo sasvim uobičajenom pojavom.

Tek u 19. stoljeću svijest o neravnopravnom i podređenom položaju žena prerasla je u ideologiju i politički pokret. Počela je borba za pravo glasa, ravnopravnost u plaćama i općenito izjednačavanje prava žena i muškaraca. Počelo se govoriti i o sveprisutnim oblicima nasilja. Naposlijetku, počelo se i djelovati kako bi se to nasilje spriječilo. Zakoni su postroženi, vođene su mnoge preventivne kampanje, a državne institucije, mediji i pojedinci  udružili su se kako bi senzibilizirali javnost po tom pitanju.

Najrašireniji oblik ugrožavanja temeljnih ljudskih prava

Unatoč tome, nasilje nad ženama još je uvijek najrašireniji oblik ugrožavanja temeljnih ljudskih prava. U Hrvatskoj je svakih 15 minuta jedna žena fizički zlostavljana. Psihičko nasilje još je učestalije. Glavni, ali ne i jedini uzrok ovih zastrašujućih činjenica je nizak broj prijava nasilja. Najmanje prijavljivani oblik je seksualno nasilje gdje na jedno prijavljeno silovanje dolazi od 15 do 20 neprijavljenih slučajeva. Razlozi neprijavljivanja su brojni: strah od počinitelja, dugi sudski procesi, niske kazne, nepovjerenje u nadležne institucije, strah da im nitko neće povjerovati, ekonomska ovisnost, osjećaj krivnje i mnogi drugi.

Čak 25% žena u Hrvatskoj fizički je zlostavljano od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. Pravila ne postoje. Zlostavljanje pogađa sve žene bez obzira na dob, obrazovanje, kulturu, ekonomski i socijalni status. Ovisno o kulturi i državi, razlikuju se samo dominantni oblici nasilja, odnos prema nasilju te mehanizmi zaštite žena žrtava nasilja. Ali nasilje još uvijek egzistira svagdje. Ono ostavlja trajne posljedice na fizičko i psihičko zdravlje žena. Fizičke posljedice su tjelesne ozljede, trudnoća i različite bolesti koje ponekad dovode do invalidnosti ili smrti, no češće i dugotrajnije su psihološke posljedice koje nasilje ostavlja na ženama. Neke od njih su napetost, nemir, stalni osjećaj straha, depresija, anksioznost, napadaji panike, poremećaji spavanja, poremećaji prehrane, zloupotreba alkohola i droga, problemi s koncentracijom, seksualni problemi, suicidalne misli te posttraumatski stresni poremećaj. Uz fizičko i psihičko često ide i ekonomsko nasilje u smislu uskraćivanja novčanih sredstava i prava na rad koje rezultira financijskom ovisnošću žene o zlostavljaču te dodatno otežava prijavu ili bijeg.

Žene nisu krive za nasilje koje se vrši nad njima

Što učiniti? Na to pitanje trenutačno nitko nema dovoljno dobar odgovor, jer da ima, statistički podaci i činjenice o nasilju nad ženama u 21. stoljeću ne bi bili toliko poražavajući. U svakom slučaju, treba nastaviti podizati svijest svih građana o nasilju koje se događa svuda oko njih. Zlostavljane žene moraju osjetiti da nisu same jer jedino će u tom slučaju možda smoći dovoljno snage i hrabrosti da pobjegnu od zlostavljača i prijave ga. One moraju biti svjesne da nisu krive za nasilje koje se vrši nad njima. Moraju znati da će moći započeti novi život bez straha. Moraju biti dovoljno informirane o mjerama koje institucije poduzimaju protiv nasilnika, a te mjere moraju biti stroge i treba ih dosljedno provoditi bez iznimaka. Žene su danas u većini razvijenog svijeta ravnopravne muškarcima. Imaju iste mogućnosti, mogu raditi iste poslove i sudjeluju u svim društvenim procesima. Ipak ostaje činjenica da su žene nježniji i osjećaniji spol. Lord Byron je napisao da je „muškarčeva ljubav dio njegova života, a ženina – cijela njezina egzistencija“.

Mnogi muškarci to shvaćaju kao njezinu slabost i iskorištavaju je na najgori mogući način. Iskušavaju granice svoje nadmoći ne bojeći se posljedica. To se mora promijeniti. Svaki muškarac mora imati pred očima posljedice koje ga čekaju ukoliko digne ruku na svoju ženu, kćer, majku, sestru. Takvim ljudima nije mjesto na slobodi jer tko jednom udari ili siluje bez ikakvih sankcija, učinit će to opet. Učinit će nešto još gore. Svaki dan svjedočimo takvim slučajevima ili čitamo o njima. Zbog toga svi imamo dužnost djelovati. Nasilje nad ženama tiče se svih nas. Ono nije problem koji se riješava u četiri zida, nego problem čitavog društva, države, kulture, svijeta.

Tko svoju ženu ljubi, ljubi samoga sebe

Prije stotinjak godina ženama je bila nezamisliva ideja da će izlaziti na birališta i birati vlast, ići u vojsku ili biti predsjednice država. Danas nam se možda čini neizvedivim u potpunosti iskorijeniti nasilje nad ženama, ali to sasvim sigurno nije tako. Potrebna je promjena svijesti i načina razmišljanja većine ljudi. Potrebno je zajednički djelovati. Svatko može dati svoj doprinos. Svatko može saslušati, dati savjet, raspitati se o stručnoj pomoći. Objasnite prijateljici koju dečko svakodnevno vrijeđa da njegovo zlostavljanje možda neće ostati samo na riječima. Pitajte prijateljicu koju je muž jednom udario što bi napravila da to isto učini njihovoj kćeri. Dajte im do znanja da nisu same i da vrijede puno više nego što misle. Potražite im pomoć ako to žele i trebaju i budite uz njih do kraja. Svi znamo da se dobro dobrim vraća.

Kao zaključak navest ću samo mnogima dobro znani citat iz Biblije. „Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju. Tako su i muževi dužni ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa. Tko svoju ženu ljubi, ljubi samoga sebe.“ Pametnome dosta.