Duhovni kutak

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Poznata je ona priča koju susrećemo u različitim varijantama, ali poanta joj je u uglavnom ista: kada je mladić pričao s iskusnim monahom pa su razgovarali o čežnji i ljubavi prema Bogu. Tijekom razgovora došli su do jedne vode. U tom trenutku monah je mladiću pritisnuo glavu pod vodu i čvrsto držao. Mladić se trzao i opirao, ali mu je ovaj i dalje držao glavu pod vodom i onda ga je nakon nekog vremena pustio. Mladić je svom silinom glavu izronio iz vode i sav šokiran duboko udahnuo zrak. U čudu ga je pitao (za)što mu je to napravio.

Evanđelje je radosna vijest koja svoj smisao dobiva u uskrsnuću. Ništa više nije isto i sve je jasno. Na ime Isusovo neka se prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika jer je on Gospodin koga je Bog proslavio i jedino je u tome Imenu moguće spasenje. A uvjet da bismo upoznali i prihvatili pravog Isusa, koji je doista uskrsnuo u našim životima, jest da ga ljubimo i zapovijedi njegove čuvamo. Isus hrabri apostole, obećava im Duha Branitelja, govori im o ljubavi, a onda sve začini riječju „zapovijedi“, da suvremenom čovjeku padne mrak na oči.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas želim predstaviti još jedan dar Duha Svetoga, dar znanja. Kada se govori o znanju, nekako odmah pomislimo na čovjekovu sposobnost da sve bolje upoznaje stvarnost koja ga okružuje i da otkrije zakone kojima se ravnaju priroda i svemir. Znanje koje dolazi od Duha Svetoga ne ograničava se, međutim, na ljudsko znanje: to je posebni dar koji nam pomaže shvatiti, kroz stvoreni svijet, Božju veličinu i ljubav i njegovu duboku povezanost sa svakim stvorenjem.

U šalatskom sjemeništu imamo lijep običaj: čitati i razmatrati nedjeljno Evanđelje u manjim skupinama. Cilj je pobuditi apetit za Božjom riječi te kroz razmatranja pred Presvetim i simbole na oglasnoj ploči prebirati u srcu događaje iz Isusova života i raspirivati vjeru da je Isusova riječ i danas živa, djelotvorna.

Ako ti se dogodi ikad da te tvoja vlastita samoća
i bijeda odvoje od svih, pa možda slučajno kreneš van i sjedneš
na klupu u hladnoj jesenskoj noći i svoj žalostan pogled uperiš prema nebu,
što ćeš vidjeti!?

Crnina nebeskog prostranstva kao da ocrtava tvoju dušu,
a ona prazna.
Pokoji crni oblak što se slučajno i sasvim nečujno
prošulja pred tvojim očima, kao da ocrtava te iste crne oči,
a one pune suza.
I vidiš samo prazninu, vidiš samo tamu.

A onda osjetiš lagani povjetarac hladne jesenske noći,

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U proteklim smo katehezama razmišljali o tri dara Duha Svetoga: mudrosti, razumu i savjetu. Danas mislimo na ono što čini Gospodin: on dolazi uvijek da nas podupre u našoj slabosti i to čini posebnim darom: darom jakosti.

Drage sestre, draga braćo!
Danas, na četvrtu uskrsnu nedjelju, svoje molitve usmjeravamo prema Kristu, Dobrom Pastiru i molimo ga da u Crkvi bude uvijek onih koji će neustrašivo i hrabro voditi svoje stado prema „domovini gdje smrti više nema i gdje je radost vječna“. Mi danas možemo uistinu biti ponosni na tolike nam znane i neznane pastire koji su nam živote svojim mislima, riječima i djelima uvijek usmjeravali prema Kristu.

„O, ne! Opet kasnim!“, „Neću stići napraviti ovo, a ni ono!“, „Nemam vremena za te stvari! Pusti me sada! Imam drugog posla!“ Te i slične rečenice svima su nam dobro poznate. Svi smo mi nekoga čekali i netko je čekao nas. Čekanje je sastavni dio života, ali sami smo krivi za to. Toliko toga su ljudi pokušali izumiti kako bi smanjili nepotrebno gubljenje vremena. Pokušali su nas učiniti dostupnima svima u svako vrijeme i u tome su uspjeli - zahvaljujući internetu danas je i to moguće.

Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. (...) Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. (...) I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu. (1 Iv 4, 7-8. 12. 16 )