Ne propusti hotel sa sedam zvjezdica

U šalatskom sjemeništu imamo lijep običaj: čitati i razmatrati nedjeljno Evanđelje u manjim skupinama. Cilj je pobuditi apetit za Božjom riječi te kroz razmatranja pred Presvetim i simbole na oglasnoj ploči prebirati u srcu događaje iz Isusova života i raspirivati vjeru da je Isusova riječ i danas živa, djelotvorna.

Jako me se dojmio simbol na oglasnoj ploči koji je pripremila skupina naših sjemeništaraca za Petu vazmenu nedjelju. Razmatrajući nad Isusovim riječima: „U kući Oca mojega ima mnogo stanova“ (Iv 14,2), sjemeništarci su prikazali Nebo – Raj kao jednu zgradu s mnogo prozora. Gotovo svi prozori su osvijetljeni, nastanjeni, i na njima pišu imena poznatih svetaca: primjerice Blažena Djevica Marija, Sveti Padre Pio, Sveti Dominik Savio, Sveta Faustina Kowalska, Sveti Benedikt, Sveti Ivan Pavao II, blaženi Alojzije Stepinac, blaženi Miroslav Bulešić, blažena Majka Terezija… Ipak, jedan prozor te rajske zgrade nije osvijetljen i na njemu piše: „Rezervirano za Tebe“. Originalna ideja, zar ne?

Ali ovo nije tek puka ideja, ovo je najveća istina naše vjere: stvoren si za Nebo još od vječnosti! Jednog dana vidjet ćeš Isusa! U Nebu ima jedno mjesto za Tebe! Nemoj uprskati, budi hrabar i ustrajan jer cilj je veličanstven: sjemeništarci su to prikazali kao hotel sa sedam zvjezdica. Sedam je broj punine, onoga što oko nije vidjelo, što uho nije čulo. Evo nekoliko stihova fra Bonaventure Ćuka koji krhko, a ipak lijepo opisuju tu najveću pustolovinu naše besmrtne duše: 

Hoću li, Gospode, i ja u raj?
Želim, al’ sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj,
A ja na niskom stojim!

Već ako imaš gdjekoji kutić,
I to je mnogo za me.
Stisnut ću tamo se, suhi k’o prutić,
Usko je moje rame. (…)

Pa kada uđu, kojim je dato,
I mjesta biti neće:
Nebo je malo, al’ ništa zato…
Srce je Tvoje veće…