Duhovni kutak

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Čuli smo maločas u čitanju ulomak iz Knjige psalama koji kaže: "Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje te me i noću srce opominje" (Ps 16, 7). To je još jedan dar Duha Svetoga: dar savjeta. Znamo koliko nam je važno, posebno u najosjetljivijim trenucima, moći računati na savjete mudrih osoba i ljudi koji nas vole. Po daru savjeta, pak, sâm Bog, svojim Duhom, prosvjetljuje naše srce, tako da nam daje shvatiti prave riječi koje treba reći i ispravan stav koji treba zauzeti te put kojim treba ići. Ali kako taj dar djeluje u nama?

Povodom 51. Svjetskog dana molitve za duhovna zvanja odlučili smo napraviti jedan intervju sa dvojicom bogoslova pete godine, iz zagrebačke bogoslovije. Što je to poziv i kako ga prepoznati, koji su izazovi današnjice stavljeni pred mlade te kako govor o pozivu približiti mladima otkriti ćete u ovom razgovoru od dvojice jednostavnih Kristovih prijatelja.

Dvojica učenika idu prema Emausu, dva sata hoda od Jeruzalema. Zašto imaju potrebu napustiti Jeruzalem? Luka nam ništa ne govori o tome. Znamo samo da razgovaraju o svemu što se dogodilo, tj. o muci njihova Učitelja i o otkriću praznoga groba. Zatim se pojavljuje treći putnik. Mi znamo da se radi o Isusu, ali oni ne znaju jer su još zaslijepljeni i nisu ga prepoznali. A to nam pokazuje koliko je uskrsnuće preobrazilo Isusa! 

Igor Večerić ima 26 godina, dočasnik je hrvatske vojske i student zrakoplovnog održavanja na Veleučilištu u Velikoj Gorici. Mateja Vuković, je dvadesetdvogodišnja studentica prve godine diplomskog studija komunikologije na Hrvatskim  studijima. Oboje su članovi uredništva „Duha zajedništva“, župnog lista župe sv. Mihaela Arkanđela u Dubravi. Njihova ljubav rodila se na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Puli, a na ovogodišnjem SHKM-u par se zaručio. Donosimo vam ekskluzivan razgovor sa zaručnicima SHKM-a u Dubrovniku. 

Nerijetko se pitamo kako bi danas vjernik kršćanin trebao pristupati suvremenom čovjeku? Današnje evanđelje, koje govori o susretu razočaranih učenika s uskrslim Isusom na putu za Emaus, daje nam odgovor na postavljeno pitanje. Kako, dakle, pristupiti suvremenom čovjeku?

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nakon što smo proanalizirali mudrosti, kao prvi od sedam darova Duha Svetoga, danas želim skrenuti pozornost na drugi dar – razum. Nije riječ o ljudskoj inteligenciji, intelektualnoj sposobnosti kojom možemo biti manje ili više obdareni. Riječ je naprotiv o milosti koju samo Duh Sveti može uliti i koja osposobljava kršćanina da se izdigne iznad vanjskog obličja stvarnosti i pronikne dubine Božje misli i njegova nauma spasenja.

U (katoličkoj) filozofiji i teologiji postoji izraz „tomizam“ kojim se želi opisati nastojanje za utemeljenjem filozofske i teološke misli na radovima i shvaćanju sv. Tome Akvinskoga. Iako nije moguće dati neku jedinstvenu i monolitnu definiciju tomizma, to znači zanimanje i baziranje misli na djelima sv. Tome Akvinskoga. Možemo reći da je tomistički pravac tijekom povijesti Crkve bio dominantan. Jedna od njegovih prepoznatljivih odrednica bila je nastojanje oko spojivosti ljudskog razuma s darom vjere.

Unatoč euforiji zbog radosne vijesti da je voljeni Učitelj uskrsnuo, učenici su ipak u strahu od Židova zatvorili vrata dvorane u kojoj su okupljeni. Iako su bili uz svoga Učitelja kada im je naviještao svoju smrt i uskrsnuće, neki od njih bili su čak svjedocima praznog groba, ipak žive u strahu. Zatvorenost, strah, ukočenost misli, osama, nemir i pesimizam – prisutni su zbog odsutnosti onoga koga su slijedili, koji im je dao smisao života. Primijetimo da je to bilo „istoga dana“ kad je Isus uskrsnuo i kad stvarnih razloga za zatvorenost i strah nije bilo.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas slavimo Drugi dan Vazmene osmine, sjećanje na proslavu Sina Božjega kroz muku i križ, kako bi pobijedio smrt. On uistinu i jest onaj koji je pobijedio smrt. Sin Božji koji se predao za grijehe ljudske, kako bi čovjeka oslobodio ropstva smrti.