Duhovni kutak

Bogoslužjem Vazmenog bdijenja stigli smo do samog vrhunca svetog trodnevlja: muke, smrti i uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista. Na Veliki četvrtak slavili smo spomen Isusove posljednje večere sa svojim učenicima, ustanovljenje Euharistije, a u svoje molitve na poseban smo način uključili sve svećenike. Obredima Velikoga petka spomenuli smo se Isusove osude, muke i smrti na križu te polaganja u grob. Mnogi od nas, sinoć su se i tijekom današnjeg dana, zaustavili u molitvi pred Isusom koji je za nas umro i čije je tijelo bilo sahranjeno u grobu.

Spašen si prijatelju! Spašen i otkupljen krvlju bogočovjeka. Svaka kap božanske krvi za tebe je pala, svaki jauk boli što je odjekivao Golgotom za tebe je bio namjenjen. Spašen si! Jesi li ikada razmišljao o drami koja se zbog tvojega spasenja dogodila? Jesi li razmatrao taj scenarij kojega je napisao najbolji pisac svih vremena? Koliko ljudi… Koliko događaja... Koliko zapleta, a onda iznenađujući kraj... Kreni u avanturu Kristove pasije...

Veliki tjedan predstavlja vrijeme kada na dublji način promišljamo o temeljima naše vjere. On nas iznova podsjeća da smo pozvani svojim životom svjedočiti vjeru u spasenje koje nam je Krist svojom mukom na križu darovao. Stoga vam ususret Uskrsu, donosimo razgovor s mladićem koji je odlučio svjedočiti svoju vjeru kroz redovništvo kako bi postao pastir Kristova stada. Upoznajte Nikolu Jurišića, bogoslova Hercegovačke franjevačke provincije.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Pučka pobožnost osobito je osjetljiva prema klanjanju Presvetom Oltarskom sakramentu, koje slijedi nakon slavlja mise Večere Gospodnje. Tekstovi koji su predloženi, a koje je pripremio naš suradnik vlč. Tomislav Hačko, napisani su prema razmatranjima blažene redovnice Anne Katharine Emmerich u svetoj korizmi 1823. Nakon što završe obredi Velikoga četvrtka, ostajemo zajedno još jedan sat pred Presvetim iskazujući tako Gospodinu svoju blizinu u njegovoj muci.

Drage sestre, draga braćo! Na prvi pogled, današnji dan nam sa sobom nosi puno nerazumijevanja: spajaju nam se pojmovi klicanje – osuđivanje; Bog – smrt; radosni doček – udarci biča i na samome kraju bacanje cvijeća – muka. Današnji dan povezuje nam upravo to. Cvijeće i muku.

Teško i mučno uspinjanje na brdo Golgotu došlo je kraju. Isusova ramena oslobođena su tereta teškog križa koji je pronio jeruzalemskim ulicama popraćen ismijavanjem, izrugivanjem i uvredama, ali istovremeno i suosjećanjem pobožnih žena, blagim dodirom Veronikinih ruku i pogledom, punim boli i neizmjerene ljubavi, svoje Majke. Uspinjanje je gotovo, ali to još nije kraj Isusova puta.

Samo nas nekoliko dana dijeli do Velikog tjedna kada se na poseban način prisjećamo posljednjih dana Kristova boravka na zemlji i njegove neizmjerne ljubavi, položene na križu zbog nas. U tim danima televizijski će kanali prikazivati ekranizaciju Kristove muke, novinski stupci bit će posvećeni pripremama vjernika za blagdan Uskrsnuća Gospodinova, a u gradu ćete imati prilike vidjeti niz prigodnih događanja. Župa sv. Antuna Padovanskog i časopis Veritas priređuju upravo takav događaj.

Približavamo se kraju našeg korizmenog hoda kada polako uočavamo ili ne uočavamo plodove naših duhovih odluka koje smo donijeli na početku korizme. Iskreno, najčešće nismo zadovoljni samima sobom. Željeli smo učiniti puno više jer donijeli smo dobre odluke, razradili najbolje strategije, ali, kao toliko puta do sada, nismo ustrajali. Nerijetko nas naši neuspjesi toliko obeshrabruju da pomišljamo o odustajanju. Zašto da radimo na sebi kada smo tako slabi i krhki te ne uspijevamo ostati dosljedni izrečenim odlukama?

Draga braćo i sestre, danas započinjemo niz kateheza o darovima Duha Svetoga. Duh Sveti predstavlja dušu, životnu limfu Crkve i svake kršćanske zajednice: to je Božja ljubav koja od našeg srca čini svoje boravište i stupa u zajedništvo s nama. Duh Sveti je uvijek s nama, on je uvijek u nama, u našemu srcu.