Živi Uskrs sada!

Spašen si prijatelju! Spašen i otkupljen krvlju bogočovjeka. Svaka kap božanske krvi za tebe je pala, svaki jauk boli što je odjekivao Golgotom za tebe je bio namjenjen. Spašen si! Jesi li ikada razmišljao o drami koja se zbog tvojega spasenja dogodila? Jesi li razmatrao taj scenarij kojega je napisao najbolji pisac svih vremena? Koliko ljudi… Koliko događaja... Koliko zapleta, a onda iznenađujući kraj... Kreni u avanturu Kristove pasije...

Nemoj Ga izdati, nego Ga svjedoči!

Veliki je četvrtak. Krist se nalazi sa svojim učenicima oko stola kako bi blagovali Pashu – njima još jednu u nizu od mnogih, Njemu zadnju. „Uzmite jedite... uzmite pijte... meni na spomen“ – čudne riječi Učitelj izgovara. Piju i jedu učenici ni ne znajući da je temelj Euharistije već postavljen. Iste one Euharistije koju mi svakodnevno obnavljamo Njemu na spomen. Večera ide kraju, atmosfera je mirna... „Jedan će me od vas izdati!“ – nastaje komešanje, rasprava, pitanja. Jedan od njih? Pa zar netko od učenika? Cijelu večeru sve je bilo u redu i sada Krist tako postupa, proziva ih. I dok se svi pitaju, Juda šuti, zna da se to na njega odnosi. Prijatelju mladi, nismo li i mi Juda?! Koliko često u nama skriven sjedi upravo taj lik sa Posljednje večere. Lakše je izdati Krista nego li prihvatiti život s Njim, nego li Njega svjedočiti, a onda kada shvatim da sam Ga izdao, što činim? Idem se objesiti? Skoro i da, jer svako udaljavanje od Krista jednako je smrti. Budi hrabar, brate i sestro, nemoj Ga izdati nego Ga svjedoči!

Za tebe i mene, grešni prijatelju…

Izdaja je gotova, plaćena. Krist već moli u vrtu dok učenici spavaju. Kad eto silne svjetine u vrtu, Juda im predvodnik. Poljubac pruža Kristu, a svjetina ga veže i odvodi. Učenici zbunjeni, prestrašeni, svi se razbježaše. Veliki svećenik, vijeće, glavari Židovski optužuju, pljuju, vrijeđaju, a Krist – šuti. Šuti Krist patnik i ne odgovara, ne buni se, zna da sve ovo mora podnijeti za tebe i mene. Za tebe i mene, grešni prijatelju. A mi se toliko bunimo, toliko prepiremo, toliko vrijeđamo... Samo da sebe spasimo, samo da sebe obranimo, a onda nas svi ostave jer smo bahati i bezobrazni. No Krist šuti i ta šutnja privukla je mnoge da ga slijede, da u Njemu prepoznaju Boga. Šuti Krist i pred Pilatom. Ništa ne odgovara, čak se i Pilat čudi, no ipak ga osuđuje samo da izbjegne pobunu Židova.

Samo budi pod križem, ne bježi od njega

Uspjeli su! Krist će biti ubijen. Križ je natovaren i kreće On Jeruzalemskim ulicama prema svojoj gori na kojoj će ispustiti duh. Pribijen i uzdignut iznad zemlje, obliven krvlju, na izmaku snaga, unakažen, napaćen, ranjen širi ruke da nama pokaže koliko nas ljubi. Nema na njemu ni ljepote ni sjaja, obično ljudsko tijelo koje čak više niti na tijelo ne liči... Muka se približava kraju i umire Bog na križu. Smrt je pobijedila, tako se barem čini. Često i nas pobjedi smrt naših dobrih odnosa, smrt naših uspjeha, smrt naših nadanja... I kada se sve čini beznadnim tražimo riješenja u svojoj snazi. Ne misliš li, prijatelju, da ti ipak najviše može pomoći onaj koji je i smrt smrću pobijedio? Nemoj da ta muka bude uzaludna. Kada ti je teško i kada nema uspjeha, padni pred mrtvoga Krista na križu i znaj da je u tom tijelu ne smrt, nego živa ljubav što čeka da te zagrli, da te utješi, da ti pomogne. Samo budi pod križem, ne bježi od njega...

Živ je Bog moj - s Njime živim i ja!

Tijelo je položeno u grob. Sve je gotovo. No, negdje u pozadini, u srcima ljudi odzvanja „treći dan“... Što li će biti? I u osvit toga dana grob je prazan... Nema tijela, nema ničega... Kako? Gdje je? Je li moguće? Pitanja, pitanja, pitanja... A vjera, gdje je? Pa rekao je da će ustati od mrtvih... Zar ne vjerujete? Već ide u Galileju, ide k svojima. Krenite za njim. Kreni za Uskrslim Kristom, za Životom. Nemoj ostati u tami, u smrti, u svojim problemima. Nitko ne kaže da će biti sve u život lako i da neće biti problema, ali s Kristom je sve lakše. Kreni za Njim, On sada više ne umire, smrt je pobjeđena, On je sada živi Bog koji uz tebe hoda. Hrabro prijatelju! Ako je Bog uz tebe, što ti tko može? Krenimo stoga puni vjere s Kristova groba i recimo svima, radosno, iskreno: Živ je Bog moj - s Njime živim i ja! Velik je Bog moj – uz Njega i ja postajem velik u svojim vrlinama! Uskrsnuo je Bog moj – uskrsnut ću i ja da s Njime vječno živim!

Daj mu sebe tako što ćeš se dati drugima

Kreni zato sada prijatelju i svjedoči ono što si razmatrao. Svjedoči Boga koji je patio za tebe, umro za tebe i uskrsnuo za tebe. On je sve podnio da tebe spasi, na tebi je sada da mu ljubav vratiš, a možeš to. Kako? Daj mu sebe tako što ćeš se dati drugima, daj mu svoje brige, svoje probleme, daj mu svoje srce. Svjedoči ga i voli bezuvjetno i Uskrs će svakodnevno svitati u tvome srcu... Uskrs koji će biti blagoslovljen, Uskrs koji vrijedi živjeti... Živi ga već danas! Sretno!