Isusovo uskrsnuće traži vjeru

Bogoslužjem Vazmenog bdijenja stigli smo do samog vrhunca svetog trodnevlja: muke, smrti i uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista. Na Veliki četvrtak slavili smo spomen Isusove posljednje večere sa svojim učenicima, ustanovljenje Euharistije, a u svoje molitve na poseban smo način uključili sve svećenike. Obredima Velikoga petka spomenuli smo se Isusove osude, muke i smrti na križu te polaganja u grob. Mnogi od nas, sinoć su se i tijekom današnjeg dana, zaustavili u molitvi pred Isusom koji je za nas umro i čije je tijelo bilo sahranjeno u grobu. Odsutnost melodija orgulja i izostanak zvuka zvona u posljednja dva dana ispunili su naš duh posebnim osjećajem promišljanja o posljednjim trenucima Isusova života na zemlji i o njegovoj smrti.

Okupljajući se upravo na bdijenju vazmene noći želimo potvrditi da osuda, muka, smrt, grob i grijeh nemaju posljednju riječ u Isusovu životu, ali ni u našim životima. Postoji nešto više i nešto važnije od smrti i tmine, nešto što nije lako smjestiti u koordinate naših osjetila i iskustava. Na Petu korizmenu nedjelju u Evanđelju smo razmatrali izvješće o smrti Lazara, Isusova prijatelja, kojega je Isus vratio u život. Njegov povratak u život bio je samo uvod u uskrsnuće Isusa Krista koje je postalo temelj novoga života.

Nije ovdje! Uskrsnu kako reče!

Riječi Evanđelja ovoga Slavlja: »Nije ovdje! Uskrsnu kako reče«, naviještaju da je Isus, treći dan uskrsnuo od mrtvih i na taj način pobijedio smrt, otvorivši nama vrata Kraljevstva koje je s Njim već došlo na ovu Zemlju.

Govoriti o uskrsnuću ili razumjeti uskrsnuće u današnjem svijetu nije jednostavno. Znanstvenici bi se odmah dali u potragu za materijalnim dokazima, analizirali bi sve dostupne tragove i na temelju objektivnih činjenica donijeli svoju prosudbu. Filozofi bi tražili principe ili generalna načela koja dopuštaju da se tijelo odvoji od duha i nakon smrti ponovno s njime ujedini. Ekonomisti i analitičari gledali bi uskrsnuće možda kroz prizmu isplativosti uloženog i profita, a političari možda kroz prizmu prikladnosti govora u duhu tolerancije koji, ni na koji način, ne bi trebao vrijeđati one koji misle da je uskrsnuće nemoguće.

Ali uskrsnuće Isusa Krista od mrtvih traži nešto puno više: traži vjeru. A govoriti o vjeri u današnjem znanstveno-tehničkom svijetu nije lako. Upravo vjera u Kristovo uskrsnuće i vjera u novost koju donosi Njegova pobjeda nad smrću daju nam mogućnost shvatiti taj veliki misterij Božjeg plana s nama ljudima.

Svjetlo svijeta u tmine smrti unosi novu nadu

Vjera u Krista okupila nas je na Vazmenom bdijenju koje otvara nadu vječnosti. Nada i vjera, nisu li nam one danas najpotrebnije! Paljenjem ognja i uskrsne svijeće te procesijom iskazali smo posebnu čast svjetlu, koje predstavlja Isusa, Svjetlo svijeta, koji u tmine smrti unosi svjetlo, novu nadu i toplinu koja raspršuje kraljevstvo grijeha.

Uskrsna svijeća koju smo zapalili predstavlja samog Isusa, novo drvo života. Upravo drvo ima posebno mjesto u povijesti spasenja: s drva su Adam i Eva ubrali plod koji nisu smjeli i otvorili put grijehu, boli, trpljenju i smrti, kao baštini za svoje potomstvo. S drva, na kojem je Isus bio raspet i umro, dolazi nova nada i novi život, a uskrsna svijeća je simbol toga.

Razmatrajući Riječ Božju koja nam je bila naviještena, razmišljali smo o povijesti spasenja, o onom što je Božja dobrota učinila, od praroditelja u raju zemaljskom, preko Abrahama i proroka da bi pripremila dolazak Isusa Krista, našeg Spasitelja.
Samo umrijevši zajedno s Kristom, možemo uskrsnuti zajedno s njime i zadobiti novi život. To je već sada moguće po krštenju, jer krštenjem dobivamo novi život.
Za nekoliko trenutaka ćemo blagoslovom vode iskazati čast vodi kojom nas Krist pere i preporađa, a mi ćemo obnoviti krsna obećanja. I na kraju ovoga svetog Vazmenog bdijenja, blagujući Tijelo Isusovo pod prilikom kruha, postajemo jedno s njime, kušamo predokus buduće slave.

Postali smo novi ljudi!

Svjetlo, riječ, voda i kruh – to su četiri simbola u središtu Vazmenog bdijenja kojim slavimo Kristovu pobjedu nad smrću i Njegovo uskrsnuće. Svjetlo donosi nadu u tami grijeha, jer Krist je svjetlost svijeta; Riječ navješćuje i ohrabruje, jer Kristove su riječi duh i život; voda nas čisti i uzdiže jer je izvor koji struji u život vječni; a kruh, onaj nebeski, nas hrani i sjedinjuje s Isusom, jer Isus je kruh života. Kristove riječi iz Evanđelja, »Ne bojte se!«, upućene su svima nama, one su trajan poziv koji nas iznova podsjeća da su vjera i nada jedini način da u potpunosti shvatimo veliko otajstvo Uskrsnuća, koje noćas slavimo.

Neka Marija, radosni svjedok događaja uskrsnuća, učvršćuje naše korake na putu »u novosti života«. Postali smo novi ljudi, jer u nama je s Kristom raspet stari čovjek te smo pozvani živjeti Bogu po Kristu Isusu (usp. Rim 6,4-11). Amen. Aleluja!

Predraga braćo i sestre, vama i vašima želim: Sretan Uskrs!