Usmjerimo pogled prema gore!

„O, ne! Opet kasnim!“, „Neću stići napraviti ovo, a ni ono!“, „Nemam vremena za te stvari! Pusti me sada! Imam drugog posla!“ Te i slične rečenice svima su nam dobro poznate. Svi smo mi nekoga čekali i netko je čekao nas. Čekanje je sastavni dio života, ali sami smo krivi za to. Toliko toga su ljudi pokušali izumiti kako bi smanjili nepotrebno gubljenje vremena. Pokušali su nas učiniti dostupnima svima u svako vrijeme i u tome su uspjeli - zahvaljujući internetu danas je i to moguće. Ne kažem da je to nužno loša stvar, ali ako ju ne znamo iskoristiti na pravi način, onda smo njeni robovi i zarobljeni smo više nego što smo prije bili.

Vrijeme nemilosrdno teče, a mi stalno kasnimo

Sami sebi smo nametnuli toliko toga da nam ponekad ne bi pomoglo ni da dan ima 34 umjesto 24 sata. Željeli bismo sve napraviti sami i odmah. Bez odgađanja. Ali nismo stvoreni da radimo sami i da tako zanemarimo ono bitno. Dok se brinemo oko toga što sve moramo napraviti, život lagano prolazi pored nas, a mi ostajemo na istome mjestu gledajući u svoje upitnike. Dok ne pronalazimo točku kao odgovor na barem jedan upitnik, vrijeme opet nemilosrdno samo teče, a mi, opet, kasnimo. I tako u krug. Dok se ne opametimo, ako se uopće opametimo.
Naravno, puno toga je potrebno da se osvijestimo. Problem često ne vidimo jer smo zauzeti promatranjem kazaljki na satu i smišljanjem kako ih usporiti. Barem na kratko. No, život nije tako jednostavan. I sami to znamo.

Samo jedan kratak susret s Njim sve će promijeniti

Vratimo se sada opet na čekanje. Rekao sam da smo svi nekoga čekali i da je netko čekao nas. Barem jednom. No, postoji Netko tko nas stalno čeka i kome je toliko stalo do nas da ni ne gleda na sat koliko je vremena prošlo od zadnjeg susreta. On voli svaki susret s nama i svaki susret pamti do sljedećega. Vrijeme, ako za Njega taj pojam uopće postoji, mu prolazi u strpljivom pronalasku načina kako da nam skrene pažnju. No, mi smo i dalje zaglavili s pogledom upravljenim prema ekranu mobitela, laptopa ili prema satu. Samo jedan susret s Njim, ma koliko kratak bio, sve će promijeniti, ali nemamo vremena za Njega. Uvijek nam je nešto drugo važnije. I tek onda kada vidimo da ne možemo dalje, sve drugo ostavimo i provodimo vrijeme s Njim. Začuđujuće je kako odmah sve biva ljepše i bolje. Stvari se polagano rješavaju bez velikog truda. Bilo je potrebno samo povjerenje i odvojiti jedan trenutak. To je sve što On od nas traži.

Ako je krunica „istrošena“, tvoje srce sigurno nije

Dan traje 24 sata. Ako ga dobro rasporedimo, moći ćemo pronaći dovoljno vremena barem da Ga zamolimo da nas danas čuva, da nas prati. Zastanimo na trenutak. Odložimo sve što nam ne treba. Obratimo pozornost na vrijeme u kojem se nalazimo. Godina: 2014. Mjesec: svibanj. Da! Svibanj je! Što to znači? Vrijeme je za potragu za krunicom! Možda si ju zametnuo negdje od listopada kada je održana zadnja listopadska pobožnost u tvojoj župi, a možda ju ipak svaki dan provlačiš kroz prste? Ne znam u kakvom je stanju tvoja krunica, ali znam da, ako je krunica „istrošena“, tvoje srce sigurno nije! Ono je u boljem stanju što je krunica više „izlizana“!

Neću te sada nagovarati da svakodnevno moliš krunicu, iako bi to bilo dobro. I za tebe i za druge. Neću te nagovarati ni da svaki dan zastaneš i pogledaš što si sve učinio kroz taj dan, ali ću ti reći da je to dobar recept da znaš kamo upraviti sljedeći korak. Ne. Neću te sada nagovarati. Samo ću ti preporučiti: jedna desetica krunice dnevno spašava te od toliko praznog hoda u danu. Traži svega pet minuta, a ti dobiješ nešto za cijeli dan. Fora, ha? Meni je! U svibnju smo! Dignimo pogled od ekrana i kazaljki, usmjerimo pogled prema gore, uzmimo krunicu u ruke i pokušajmo na vrijeme pribaviti put za raj.