Duhovne misli

Dođite, blagoslovljeni Oca mojega!
Primite u baštinu Kraljevstvo
pripravljeno za vas od postanka svijeta!”
(Mt 25, 34)

Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša.
I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.
Tada mu pristupi napasnik i reče:
„Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.”
A on odgovori: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu,
nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.”
Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama
i reče mu: „Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je:
Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi

Svim velikim događajima u životu – poput vjenčanja, velikih i važnih utakmica i natjecanja, velikih i važnih ispita i tomu slično – prethode velike i važne pripreme. Veličina tih događaja određuje koliko se njima moramo i posvetiti. Tako znamo da sportaši često odlaze i izdvajaju se na posebna mjesta na pripreme. Studenti se uoči važnih ispita (nadam se) zatvaraju u sobu, rjeđe idu na kave i ozbiljnije uče. Prije svega to je znak ozbiljnosti pristupa stvari i logičan način na koji možemo očekivati dobar ishod onoga za što se pripremamo.

On sve ostavi, usta i pođe za njim.
(Lk 5, 28)

Kada kažeš put, misliš i na putnika, i obrnuto. A prije nego stigneš na odredište, potrebno ti je krenuti na put. Isto tako, nema ljudskog i vjerničkog života bez ideje i radnje hodanja. Život nije trajno stajanje na jednom mjestu. On nas prisiljava da izađemo iz sebe i krenemo. Isus je izašao od Oca, morao je ostaviti Mariju i Josipa, „oplijenio se”, ponizio, dao je sebe i izašao iz ovog života da bi nam donio ili omogućio bolji život.

„Podijeli kruh svoj s gladnima,
uvedi pod krov svoj beskućnike,
odjeni onog koga vidiš gola
i ne krij se od onog tko je tvoje krvi.
Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost
i zdravlje će tvoje brzo procvasti.
Pred tobom će ići tvoja pravda,
a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom”
(Iz 58, 7-8 )

„... pred vas stavljam:
život i smrt, blagoslov i prokletstvo.
Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina, Boga svoga,
slušajući njegov glas, prianjajući uz njega,
da živiš ti i tvoje potomstvo.”
(Pnz 30, 19-20)

„ Al’ i sada - riječ je Gospodnja - vratite se k meni
svim srcem svojim posteć’, plačuć’ i kukajuć’.”
Razderite srca, a ne halje svoje!
Vratite se Gospodinu, Bogu svome,
jer on je nježnost sama i milosrđe,
spor na ljutnju, a bogat dobrotom,
on se nad zlom ražali (...) Neka mole:
„Smiluj se, Gospodine, svojem narodu!
Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda.
Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?”
(Jl 2, 12-13.17)

Film „Buđenja“ (Robert De Niro i Robin Williams) je priča mladog liječnika koji je, nakon raznih eksperimenata, otkrio lijek koji može probuditi nekoliko bolesnika, atipičnih shizofrenika i histerika, koji su već godinama bili u vegetativnom stanju obamrlosti i apsolutne nepokretnosti. Pod pritiskom savjesti i osjećajem nemira sramežljivi liječnik dr. Malcom Sayer, svjestan da se unutar ovih ljudskih „kipova“ nalaze živi ljudi, nastoji novim lijekom „probuditi usnule“ pacijente i vratiti ih u život. Dr. Sayer primjenjuje novi lijek na pacijentu Leonardu Loweu.

Pa dobro, gdje si Ti? Zar ne vidiš da te sada trebam? Istina, uvijek sam ja onaj koji nešto treba i ne znam jesam li se ikada upitao trebaš li Ti mene... Ali, opet... Gdje si sada?

Tim sam se riječima usudio započeti još jedan razgovor s Njim, iako ne znam može li se ovo nazvati razgovorom. Mislim da je moj egoizam i više nego izražen. Ne mogu ga sakriti. Moram jednu stvar priznati – tijek događaja me iznenadio.

Drage sestre, draga braćo!