Hvala Ti na svemu što činiš za mene!

Pa dobro, gdje si Ti? Zar ne vidiš da te sada trebam? Istina, uvijek sam ja onaj koji nešto treba i ne znam jesam li se ikada upitao trebaš li Ti mene... Ali, opet... Gdje si sada?

Tim sam se riječima usudio započeti još jedan razgovor s Njim, iako ne znam može li se ovo nazvati razgovorom. Mislim da je moj egoizam i više nego izražen. Ne mogu ga sakriti. Moram jednu stvar priznati – tijek događaja me iznenadio.

Tu sam. Uvijek sam uz tebe. Ne znam zašto misliš da nisam tu ili da ne znam da me trebaš? Sve mi je o tebi poznato i znam te bolje nego ti sam sebe. Samo, ja sam ti onaj koji voli čekati da ga se pozove, da mu se obrati… Ne želim se nametati.

Wow! Ne mogu reći da nisam iznenađen. Uvijek sam mislio da si me pustio da se sam snalazim ovdje i da se borim dok ne potrošim i zadnji atom snage. No… što sam, ono, trebao… Sad se ne sjećam zašto sam Te zvao. Valjda to nije neki problem?

Dragi moj, ne može to biti nikakav problem. Ne moraš ti meni pričati samo o svojim problemima. Možemo mi i opušteno razgovarati, nabacit' poneku šalu i slično. Volim ja opuštene razgovore, samo, ljudi me zamišljaju kao skroz ukočenog tipa koji čini ono što mu se kaže ako zauzvrat nešto dobije. Ali, nisam ja takav...

Oprosti što prekidam riječ, ali stani. Kako misliš da nisi takav? Mene su uvijek učili da si strog i da te se trebam bojati i slično…

Nasmijao se tu. Nisam znao zašto.

Nema veće radosti za mene od toga kada vidim da se netko druži sa mnom jer želi podijeliti neki radosni trenutak ili jednostavno želi provesti vrijeme sa mnom. Iako se to danas rijetko događa jer su me ljudi zaboravili. Opravdavaju se da imaju puno problema i da nemaju vremena za mene. No, ne znaju da ih ipak poznam bolje nego oni sami sebe.

Opet Te prekidam. Oprosti. Sada znam zašto sam Te zvao. Htio sam Ti reći da mi moraš pomoći ovih dana. Znaš, bit će teško… Trebat ću se puno truditi i neću imati puno vremena, pa će mi trebati Tvoja pomoć.

Sad dopusti da ja tebe prekinem. Moram ti reći jednu stvar. Uvijek sam uz tebe. Čak i onda kada misliš da nisam ili da je nešto loše ispalo… Probaj se sada sjetiti jedne situacije kada si pomislio da je nešto loše završilo, a kasnije se vidjelo da bolje od toga nije moglo.

Hm… Čekaj… Ne mogu se sjetiti samo jednog događaja… Bilo ih je puno. Zapravo, puno više nego što sam mislio. Želiš reći da si to Ti tako napravio?

Naravno, sine moj! Sve za tebe, a tebe ni za što!

Hvala Ti, Oče! Znaš, nije mi jasna jedna stvar. Zašto me toliko ljubiš i toliko mi izlaziš u susret iako znaš za sve moje padove i sve moje loše trenutke? Zašto sam ti opet tako drag? Kako uspijevaš to sve?

Uvijek! Na sva ta pitanja ću ti odgovoriti jednom riječju. Ta riječ je: LJUBAV. Nema toga što nisam spreman za tebe učiniti. Bilo kad bilo što. Nećeš me ni primijetiti niti ćeš me uvijek tražiti da to napravim. Uvijek ću biti tu.

Bio sam ganut tim riječima. Razoružao me od svih mojih budućih 'napada' na Njega. Odjednom je sve nestalo. Čak nisam imao potrebu ni vikati na Njega "A gdje si tada bio!?" i slično. Sve to je nestalo. Bio sam kao nov. Započeli smo novi odnos u tom trenutku. Svaki put Mu to uspije. Uvijek mi to napravi. Pored Njega se osjećam i nemoćno i moćno u isto vrijeme.

Fascinirao si me a znaš kako je mene teško fascinirati. Hvala Ti na svemu što činiš za mene. Čak i na onom što ne primjećujem. Sada sam shvatio da si Ti uvijek bio onaj Prijatelj kojemu nisam znao ni ime ni otkuda dolazi. Ništa o Njemu nisam znao a imao sam u Njega toliko povjerenje. Znao sam da će s Njim sve izaći na dobro. Hvala Ti! Mislim da sam sada spreman na novi početak.

Nisam Mu tada htio govoriti koliko mi je pomogao ni koliko mi je taj razgovor značio. Ta, znao je On to. Iako mislim da bi Mu bilo drago to čuti iz mojih usta, ali… znao je On to. To mi je bilo dovoljno. Od toga dana – naš odnos je bio vidno drugačiji. Čak, možda, susreti nisu bili tako česti kao nekada. Sve to samo zato što sam bio svjestan da je On tu i da Ga ne moram tražiti da mi se pokaže na tako očit način. Kada sam shvatio da se 'krije' u svemu oko mene – život je bio puno ljepši i ugodniji za živjeti.

Uvijek je tako! Nikada te nisam napustio i nikada neću. U onim trenutcima kada ti je teško i pomisliš da me nema – i tada sam tu. Istina, ponekada te zbog tvog dobra ostavim samoga jer želim da očvrsneš, da ojačaš. Znam da možeš postići puno. Stalo mi je do tebe! A sada pođi i čini mala djela s velikom ljubavlju i vidjet ćeš kako ti se život mijenja! Pođi!