Budi slobodan i biraj život!

„... pred vas stavljam:
život i smrt, blagoslov i prokletstvo.
Život, dakle, biraj, ljubeći Gospodina, Boga svoga,
slušajući njegov glas, prianjajući uz njega,
da živiš ti i tvoje potomstvo.”
(Pnz 30, 19-20)

Bog je dao deset zapovijedi svom narodu. Na kraju, kada je sve bilo rečeno i komentirano, Bog zaključi slučaj i poruči svome narodu: „...pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo.” (Pnz 30, 19-20). Naravno, nije riječ samo o tjelesnom životu i smrti, nego o našem svakodnevnom životu, onom što nas vodi i tjera prema višem životu - radosti, osmjehu, prijateljstvu, onom što nas čini sretnima, onom što nam daje osjećaj ispunjenosti, onom što nas uzvisuje ili o onome što nas tjera prema višoj smrti - tuzi, beznađu, strahu, onom što nas deprimira, onom što nas guši, obeshrabruje...

Na nama je da izaberemo

Svaki dan imamo izbor između života i smrti. Činimo taj izbor u našoj svakodnevici, prema glazbi koju slušamo, filmovima koje gledamo, prijateljima s kojima se družimo, prema našim čitanjima i našim odnosima s drugima. Svi se sjećamo pjesme koja nam je možda dala krila ili filma zbog kojeg smo danima bili neraspoloženi. Svaki segment našeg života može biti nositelj života ili smrti. Na
nama je da izaberemo jer Bog ne čini taj izbor umjesto nas. To je naša sloboda i naša odgovornost.

Svatko od nas može se penjati ili trajno padati. Život nije posložen tako da je naš izbor sam po sebi pozitivan ili negativan, nego ga takvim čini posljedica koju taj izbor ima na nas i na ljude oko nas. Svaki je izbor osoban i ovisi samo o nama, ali Bog je uvijek uz nasi spreman je usmjeravati nas ako mu dopustimo. Ako uđemo malo dublje u ovaj život, shvatit ćemo da je to poziv da branimo i štujemo sve što se odnosi na život, prirodu i ljude. Na prvom je mjestu uvijek onaj djelić zemlje koji si ti, koji sam ja, koji je on ili ona - čovjek. Biraj život!

Borba za očuvanje života

Otac Benedict Groeschel nam donosi jednu potresnu životnu priču o poštivanju života iz pisma koje mu je poslala jedna gospođa. Teška, ali lijepa priča koja pokazuje koliko se moramo boriti za čuvanje života, makar tuđeg:

„Drago mi je da govorite o životu i o njegovu značenju. Šteta je što ljudi to ne shvaćaju, bez obzira radi li se o mladima ili starima. Vidite, i ja čvrsto vjerujem u život. Imali smo dva sina koja su bolovala od potpune paralize. Jednoga smo izgubili prije šest godina, kada su mu bile 24 godine, samo mjesec dana prije njegova 25. rođendana. Našem drugom sinu bit će 29 godina u kolovozu. Hvala
Gospodinu, bez obzira na to što će se dogoditi. Koliko sam razumjela, liječnici su pitali želimo li ih liječiti ili pustiti da umru. Oni sebe nazivaju stručnjacima. Bez hranjenja naši bi sinovi jednostavno umrli. Vidite, moj sin je spojen na stroj za hranjenje. Ima dvije cijevi utaknute u trbuh, jednom prima hranu, a druga služi za otjecanje. Uz sve to prima i dvanaest različitih vrsta lijekova, a često mu je potrebna i krv. Potpuno je vezan za krevet. Znate, kao biljka. Ali u njemu još uvijek ima života, bez obzira na sve. Nije na nama oduzeti život. Kada Gospodin bude htio, On će odrediti vrijeme njegova odlaska. Znam da se ne treba ljutiti i da je to grijeh, ali jednostavno si ne mogu pomoći kada čujem da bi radije oduzeli nečiji život, nego hranili ljude kroz cijevi. Kažu da je to zato što žele pacijentu dati malo dostojanstva. To je glupost! To je zato jer se u tom slučaju više ne moraju brinuti za njih, a i brinu se više o svemogućem dolaru nego o samom životu. Zašto ne mogu vidjeti ljepotu na način na koji ju je Gospodin Isus vidio dok je hodao među nama, kako nas je Isus volio i kako se brinuo za nas?!

Isus je rekao: „Ne sudi jer ćeš protivno i sam biti suđen.” Kako ja mogu suditi znajući da su u krivu kada je riječ o životu?! Vidite, brinem se za sina kod kuće, a i za svoju majku. Idem dalje jer znam u svom srcu i duši da je Isus uvijek uz mene, bez obzira na sve. I Isusmi je dao snagu činiti ono što moram. Moj suprug još uvijek radi u drugoj državi. I iako ova dva dječaka nisu moji pravi sinovi nego posvojena djeca, osjećam kao da su moja vlastita. O ovom mladiću brinem se već deset godina i, uz Božju pomoć, brinut ću se o njemu sve dok to bude potrebno. Iako to zahtijeva puno rada, neću niti sina niti svoju majku staviti u dom.”

Budi slobodan poput ptice u letu ili zrna koje nikne kraj ceste i ukrašava rub ceste! Budi slobodan poput svjetlosti, poput vjetra koji njiše stabla, slobodan u dubini svog tjelesnog i duhovnog bića! Budi slobodan jer te od tvojih lanaca oslobodila vatra, vatra ljubavi... Budi slobodan, biraj i ljubi život!

Preuzeto ljubaznošću Kršćanske sadašnjosti iz knjige "Oluja će proći: s Kristom kroz korizmenu svakodnevicu".