Duhovne misli

Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega;
kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.”
(Iz 1, 18)

Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.”
(Lk 6, 36)

Draga braćo i sestre, danas na drugu korizmenu nedjelju Crkva pred nas stavlja jedno, ljudskim očima gledano, teško i neshvatljivo čitanje. Radi se o Abrahamovoj kušnji.

Ovo je Sin moj, Ljubljeni!
U njemu mi sva milina! Slušajte ga!”
(Mt 17, 5)

Uz križ su Isusov stajale majka njegova,
zatim sestra njegove majke, Marija Kleofi na,
i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku
i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci:
„Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku:
„Evo ti majke!” I od toga časa uze je učenik k sebi.”
(Iv 19, 25-27)

Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
U Gospodina je milosrđe
obilno je u njega otkupljenje”
(Ps 130, 3.7)

Dominantan simbol korizme jest pustinja. U našoj nutrini, kao i u svijetu oko nas, ne manjka pustinja. To su naše slabosti, to su pokušaji da svijet i društvo izgradimo bez Boga, to jest da prerežemo korijene od kojih živimo. I eto ti pustinje. To je svijet bez Boga.

Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj Gospodina, d ušo moja
i ne zaboravi dobročinstva njegova!”
(Ps 103, 1-2)

Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži,
ali mu se znak neće dati doli znak Jonin.”
(Lk 11, 29)

Kad molite, ne blebećite kao pogani.
Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani.
Ne nalikujte na njih.
Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.
Vi, dakle, ovako molite:
‘Oče naš...’
(Mt 6, 7-9)