Duhovne misli

Prvo mjesto u životu pripada samo Bogu

Drage sestre, draga braćo!
Kao što nam je u liturgijskoj godini vrijeme došašća darovano da razmatramo o onome što nas čeka na kraju vremena kada se Gospodin ponovno pojavi u svojoj slavi, tako nas pak korizmeno vrijeme potiče da se vratimo na svoje početke, da vidimo što se to krije u svakome od nas. Isus je „dobro znao što je u čovjeku“ (Iv 13, 25) i baš zbog toga, kada uđe u naš život sve isprevrće.

Dan otvorenih roleta!

On ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju;
Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba
njegova.”
(Ps 103, 4.9.)

Razgovarajmo!

Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske.
I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući:
„Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!”
Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu:
„Udovolji joj jer viče za nama.” On odgovori:
„Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.”
Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže:
„Gospodine, pomozi mi!” On odgovori:
„Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.”

Talenti – put do susreta s Bogom

U engleskom filmu „Vatrene kočije“, koji govori o pripremi engleskih atletičara za olimpijadu, Eric Lilddel, škotski prezbiterijanac, kaže: „Bog me je stvorio brzim i kad trčim osjećam da on uživa u mojoj  brzini“. Naslonjeni na ovu rečenicu možemo uistinu reći da Bog uživa u svemu onom što jesmo. Naši talenti, sposobnosti, radnje koje vršimo na dobar način, tako postaju put za susret s Bogom. Kao što se mi radujemo kada netko od naših najbližih ostvari sve svoje mogućnosti, tako se i Bog raduje kada umnožavamo naše talente, a tužan je kada iz zakopavamo i ne prepoznajemo.

Pošalji mu bijelu pticu!

Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! (...)
A ja vam kažem: ljubite neprijatelje, molite za one
koji vas progone!”
(Mt 5, 38.44.)