Pošalji mu bijelu pticu!

Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! (...)
A ja vam kažem: ljubite neprijatelje, molite za one
koji vas progone!”
(Mt 5, 38.44.)

Ovim riječima Isus pokazuje svoj autoritet i ispravnost vjerničkog djelovanja koje ide protiv logike nasilja. Zato nitko ne može Isusovim riječima „opravdavati nasilne događaje tijekom povijesti. Njegova riječ istinita je samo kad je nenaoružana. Njegova snaga je u odsutnosti moći, u slabosti, u otvorenim rukama, siromaštvu; on je iz ljubavi bio gol, iz ljubavi slab, iz ljubavi siromašan. To je lik uzvišenog kralja čovječanstva koji svoje podanike poimence zove blagim glasom brižne hraniteljice, glasom koji svijet nije mogao slušati. Svijet radije sluša buku i silu. Ljubav je kraljevstvo bez sile. Bog je čovjek što korača s druge strane naših sutona” (Christian Bobin)

Da bismo živjeli tu Božju logiku nenasilja, važno je napraviti prostor za Boga u našim mislima i djelima jer smo za njih i odgovorni. Svjesni te odgovornosti priznajemo na početku svakog misnog slavlja: „...da sagriješih vrlo mnogo, mišlju, riječju, djelom i propustom...” Naše misli imaju daleko veću važnost nego što im obično dajemo. Na primjer, ako smatram nekoga neprijateljem, ili ako se on sam smatra takvim prema meni, ili ako imam dojam da sam bio prevaren i ponižen, što će se dogoditi između mene i neprijatelja, makar iz daljine? Jedan mudar čovjek ilustrira to na sljedeći način: „Dvije osobe iz daljine su poput ljudi koji imaju iza sebe jedan zid s gnijezdima u kojima se nalaze bijele ptice i crne ptice, svaka sa svojim gnijezdom. Ako jedan od tih neprijatelja šalje jednu od crnih ptica drugome – negativne misli, kritike, ogovaranje - on oslobodi jedno gnijezdo ptica da ide prema drugom ‘neprijatelju’. No ako ovaj ne oslobodi nijedno gnijezdo kao odgovor na napad, crna ptica se vraća svom pošiljatelju jer ne nalazi drugi smještaj. Stoga je najbolja obrana mijenjati plan i ne odgovoriti na napad.”

Ovo je vrlo važno shvatiti radi naših međuljudskih odnosa, posebice za one koji misle da im netko želi nauditi, da su pod nečijim prokletstvom; za one koji se žale na sve negativne sadržaje koje dobivaju. Dovoljno je baciti se u Božje ruke, predati naš život u Njegovu sigurnu i očinsku zaštitu i ne odgovarati na agresiju i napad. Ako u ovom trenutku, kao odgovor na crnu pticu onog koji se smatra mojim protivnikom, oslobodim jednu bijelu pticu, crna ptica ne može ući u slobodno gnijezdo jer ono prima samo bijele ptice. Zato će se crna ptica vratiti svom vlasniku, a moja bijela ptica – simbol mira, sklada i ljubavi – pojavit će se pred ‘neprijateljem’. Kako će on odgovoriti? Možda oslobodi jednu od svojih bijelih ptica kao odgovor na moj poziv. Tada se može moja bijela ptica smjestiti kod njega i ja ću ugostiti njegovu bijelu. Ili on odbije moju bijelu pticu – znak blagoslova – i tada se moja bijela ptica vraća meni i donosi mi taj blagoslov. Rekli bismo: „Protivnik mene kamenom, a ja njega kruhom.” Ova igra s pticama ne znači ništa drugo nego: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone!

---

Preuzeto ljubaznošću Kršćanske sadašnjosti iz knjige "Oluja će proći: s Kristom kroz korizmenu svakodnevicu".