Budi istinski brat i istinska sestra!

Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu:
’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje”

Ovo je jedan od poznatih tekstova u Svetom Pismu. Različiti su bili njegovi naslovi. Rasipni sin, Milosrdni otac, Priča neshvaćenog oca, Razočarani sin... No, svi se možemo složiti da se radi o priči o ocu s dva nesretna sina. Dobro nam je poznata priča jer je na neki način naša osobna životna priča. U biti, to je naša i Božja priča. Ovdje je sve rečeno: naše želje i njegova ljubav, naši strahovi i njegova prisutnost, naše pobune i njegovo strpljenje, naša sloboda i njegovo iščekivanje, naša ludost i njegovo neshvatljivo milosrđe, naša moguća depresija i njegovo razmijevanje prema nama... Otac je onaj koji daje. On dijeli sve sa svojim sinovima. Za svaku njihovu glad osjećamo da on ima hranu, a za svaku njihovu ranu on ima lijek. Njegove ruke ne zadržavaju ništa za sebe. Sve što je njegovo, njihovo je. On je velikodušni otac i jedino što zna jest darivanje.

Stariji sin je dobro smješten u svoju ulogu. Odgovoran je čovjek. Vodi poslove u kući, savjestan je. Vjerojatno čini sve da bude ono što misli da se od njega očekuje. Ne riskira ništa. Ne vrijeđa nikoga. On je konzervativan, vrlo osjetljiv na svoj socijalni, obiteljski i, možda, reliogiozni ugled. To se vidi na kraju priče. Nije sposoban dijeliti radost sa svojima. Ne podnosi doček koji je pripremljen mlađem bratu.

Mlađi brat! Jadnik koji nije mogao biti na razini svog starijeg brata. Možda stariji brat radi prevelik pritisak na njega u kući. Došao je do zida. Nije mogao više podnositi da je brat toliko važan i ugledan. Moglo bi se reći da je imao dva izbora: predati se ili buniti. Možda je čak slomljen zbog očeve velike dobrote! Ili se čak nalazi pred neshvatljivom ljubavi koja ga iscrpljuje. U svemu ovisi o ocu. Osjeća da ništa ne vrijedi. Trebao je dokazati da živi, da ima svoj identitet, svoj „JA”.

Žalim ozbiljnog, predanog i tvrdog starijeg sina. Jako mi se sviđa mlađi, pobunjenik, osjetljiv, spreman na rizik. U ovom tekstu postoji jedan paradoks. Oba sina su nesretna, iako su duboko ljubljena i prihvaćena. Taj veliki jaz između stvarnosti i osjećaja u odnosu ljubavi možda je naš problem, naša situacija. Ali tu je Očeva
ljubav, Očevo milosrđe!

Što je milosrđe? Na hebrejskom jeziku ta riječ znači utroba. Biti milosrdan vraća na ideju rađanja, davanja života. Isus je u Evanđelju učinio mnoge geste milosrđa, čak je dao i život. Iz ovog odlomka možemo shvatiti da u našem društvu samoće, usamljenosti, nasilja i isključenosti nedostaju geste milosrđa i davanje života. Našem društvu nedostaje pravo bratstvo.

Jedna poslovica kaže: „Jednog dana, hodajući po planini vidio sam životinju. Približavajući se primijetio sam da je čovjek. Došavši sasvim blizu vidio sam da je moj brat”. Obnovimo odnose tamo gdje su povrijeđeni ili prekinuti. Naši životni prostori trebaju biti ispunjeni pozitivnim pretpostavkama jednih o drugima. Danas je jasno da brat više nije bratu brat. Čovjek pokušava izbjegavati čovjeka. Braća žive u napetosti, sestre se ne žele vidjeti, unuci se ne poznaju... Vlada ljubomora, nema milosrđa!

Širimo svoje poglede, djelujmo iz utrobe! Promijenimo pogled i život će se roditi! Promijenimo pogled i svijet će procvasti! Budimo istinska braća i sestre! Nije li lijepo čuti svećenikove riječi na svetoj misi: „Draga braćo i sestre”? Nastojmo biti takvi!

---

Preuzeto ljubaznošću Kršćanske sadašnjosti iz knjige "Oluja će proći: s Kristom kroz korizmenu svakodnevicu".