Duhovni kutak

Draga braćo i sestre, dobar dan!
U prethodnim smo katehezama imali priliku više puta istaknuti kako se ne postaje kršćaninom sam od sebe, to jest vlastitim snagama, samostalno, niti se postaje kršćaninom u laboratoriju, već se pojedinac rađa i raste u vjeri unutar onog velikog tijela koje je Crkva. U tome smislu Crkva je doista majka, naša majka Crkva – lijep je to izraz: naša majka Crkva – majka koja nam daje život u Kristu i koja nam daje živjeti sa svom ostalom braćom u zajedništvu Duha Svetoga.

Novopečeni papa Petar-Stijena prošle nedjelje postavljen je u službu, a danas već nazvan sotonom. Prije tjedan dana tako uzvišena nagrada i obećanje, a sada tako teška osuda i ukor. E, moj Petre! Zaboravljaš da je Krist učitelj, a ne ti. Bože sveti, kako brzo. No to bismo još i podnijeli, ta Petru je to rečeno. Ali nastavak dotiče i nas. Krist traži od nas da uzmemo svoj križ i pođemo za njim. E sad, kad već trebamo uzeti križ, bilo bi dobro znati što to podrazumijeva.

Vrijeme je godišnjih odmora kada se, vjerujem, barem malo povlačimo u osamu i dopuštamo tijelu i duši da se odmore. Volio bih stoga razmišljati o tome kako se Isus odmarao i povlačio u osamu. Prije svega, iz evanđelja je vidljivo da je Isusov život nabijen djelovanjem. Isus kao da je u neprestanoj akciji: propovijeda, podučava, ozdravlja bolesne, izgoni zloduhe, druži se s ljudima, putuje iz grada u grad. No, usred ovog nabijenog djelovanja u sinoptičkim evanđeljima nailazimo na rečenicu: „Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje moljaše“.

25. kolovoza ušli smo u jedno teško razdoblje, razdoblje koje ne smijemo i nećemo zaboraviti. Naime, toga dana je započela osamdesetsedmodnevna opsada grada Vukovara. Baš to je bio jedan od povoda za ovaj intervju. Borna Marinić na društvenoj mreži Facebook vodi stranicu "Dogodilo se na današnji dan - Domovinski rat" preko koje nas podsjeća na bitke, ljude i trenutke koje ne smijemo zaboraviti.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Vjerujem da većina mladih ljudi ima iskustvo večernjeg izlaska. Pritom mislim na izlazak u „pravom“ smislu riječi – da ste otišli na neko zadimljeno mjesto toliko bučno da jedva ili gotovo nikako ne možete međusobno razgovarati jer jednan drugog ne čujete, a pritom gotovo da ne čujete ni vlastite misli. Gužva, buka, žamor...

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Proteklih sam dana boravio na apostolskom putovanju u Koreju i danas, zajedno s vama, zahvaljujem Gospodinu za taj veliki dar. Imao sam priliku posjetiti mladu i poletnu Crkvu, utemeljenu na svjedočenju mučenikâ i oživljenu misijskim duhom, u zemlji u kojoj se susreću drevne azijske kulture i neprolazna novost evanđelja: to se dvoje susreće. Želim još jednom izraziti svoju zahvalnost dragoj braći korejskim biskupima, gospođi Predsjednici Republike, ostalim predstavnicima vlasti i svima koji su surađivali na realizaciji ovog mog pohoda.

U životu smo se puno puta našli u situaciji kada smo se osjećali sami – da su nas svi napustili i da nam je, kako nam piše Psalmista, mrak jedini znanac. I u tim trenucima samoće čini nam se kao da nas je napustio i sam Gospodin. Što ga više molimo, što više prema Njemu vapimo, On nam ne uzvraća ni jedne jedine riječi. I osjećaj samoće vjerojatno je najgori osjećaj koji čovjek u životu može imati jer mu je u teškim životnim trenucima potrebna blizina drugoga da se ima na koga osloniti.

Čudom kojim je nahranio mnoštvo ljudi sa pet kruhova i dvije ribe, smirivanjem oluje na moru, spašavanjem Petra koji tone zbog svoje malovjernosti i pomalo čudnim i hladnim osjećajem kojim pristupa ženi čija je kći opsjednuta, Isus nas želi suočiti s našom (ne)vjerom, malodušnošću i strahovima. Želi u nama probuditi iskrenu, istinsku i hrabru vjeru – iz srca i duše. A to je vjera bez strahova i dvoumljenja, sumnjičavosti i izdaja.

Prije samo dva mjeseca razmišljali smo kako ćemo provesti ljetne mjesece, možda i kako smršavjeti ili pak kako ćemo podnijeti ljetne vrućine. No, prođe sveta Ana i dođu hladna jutra rana. I ta sveta Ana sa svojim mužem Joakimom imala je čast biti majka Naše Gospe kojoj ove godine nismo uputili samo jednu molitvu.