Duhovni kutak

Toliko je oko nas svakodnevnih žaljenja i samosažaljevanja, toliko tuge, toliko depresije... Kao da je sreća zauvijek zatvorila vrata i kao da baš ništa više nema smisla. Čovječe, kad se baš tako osjećaš - stani, pogledaj oko sebe, a onda se nasmiješi. Nije sve crno.

Nina Badrić jedna je od najuspješnijih pjevačica na našoj glazbenoj sceni. Već dvadesetak godina gradi karijeru stvarajući, kako sama kaže, glazbu za uši, ne za oči. U ovim ljetnim mjesecima kada, kao i većina naših glazbenika puno vremena provodi na obali, Nina je pronašla malo vremena za nas. U ekskluzivnom razgovoru za Pastoral mladih, pjevačica anđeoskog glasa otkrila nam je kako se pridružila molitvenoj zajednici „Srce Isusovo“, koliko joj vjera u životu znači, pronalazi li svoju glazbenu inspiraciju u njoj i još mnogo toga.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U prethodnim smo katehezama vidjeli kako Crkva tvori jedan narod, narod kojeg je Bog strpljivo i s ljubavlju pripremao i kojem smo svi pozvani pripadati. Danas želim istaknuti novost koja karakterizira taj narod: riječ je doista o novom narodu, koji se temelji na novom savezu, kojeg je Gospodin Isus uspostavio darom svoga života. Tom se novošću ne niječe prethodno prijeđen put niti je u opreci s njim, već predstavlja njegov nastavak, privodi punini taj put.

U čemu je kršćanska ljubav? Što razlikuje kršćanina od čovjeka koji ljubi? Koje su karakteristične osobine kršćanske ljubavi, ljubavi koja je plod i sažetak Evanđelja? Kršćanska ljubav obuhvaća sve, počinje uvijek iznova iz vlastite inicijative i žrtvujući samu sebe ostvaruje se u patnji. Papa Benedikt kaže: »Ljubav će uvijek biti nužna, čak i u najpravednijem društvu. Ne postoji nijedno pravedno državno uređenje koje će služenje ljubavi učiniti suvišnim i nepotrebnim. Onaj koji želi ukloniti ljubav, sprema se ukloniti čovjeka kao takvog.«

Ljudi su skloni kompliciranju. U to smo se svi uvjerili i previše puta. Iako svi sve želimo jednostavno, uvijek kompliciramo. Uvjereni smo da ne može biti tako lagano i da mora biti puno teže od ovoga što sada vidimo. Onda ili odustanemo od onoga što smo započeli ili to dodatno zakompliciramo da se izgubimo u svemu. Zar to isto ne činimo i u odnosu s Gospodinom? Svi Ga zamišljamo kao nekog strogog suca koji će nam, kada dođemo pred Njega, sve one naše loše strane staviti pred oči i time nas osuditi. Bojimo Ga se. No, je li On takav?

Darovati dio svog slobodnog vremena drugima, danas je uistinu rijetkost. Darovati dio svog ljetovanja drugima, čini se gotovo nestvarnim. Mario Vukošić, student Sigurnosti i zaštite na radu na Veleučilištu u Karlovcu takvo ljetovanje učinio je stvarnim volontirajući u Gunji. S župljaninom župe Presvetog Srca Isusova iz Karlovca porazgovarali smo o njegovu iskustvu boravka u poplavljenim područjima, o tome koliko je to iskustvo obogatilo druge, a koliko njega samoga. 

Animatorsko ljeto u punom je jeku. Dok treća skupina župnih animatora uživa u Domu sv. Martina marljivo radeći na katehezama, stječući nove spoznaje i sklapajući nova prijateljstva, te produbljujući svoju vjeru, mi smo razgovarali sa sudionikom prve lošinjske skupine – mladim animatorom iz Župe bl. Alojzija Stepinca u Dugoj Resi. Andrija je s nama podijelio dojmove s animatorskog ljeta, otkrio što je novo naučio, a razgovarali smo i o pastoralu mladih u njegovoj župi.

Isus narodu govori u prispodobama. One su dio svetopisamskog govora, a time se želi kroz slike zemaljskog života približiti nebeska stvarnost. Prispodoba o neprijatelju koji, dok drugi spavaju, sije kukolj usred žita jest bliska svakodnevnici života. Neprijatelj koji sije kukolj među žito jest đavao, zavodnik i začetnik zla. Sjeme, kao što sam Isus objašnjava u evanđelju, jest Božja riječ dana ljudima. Ona raste među žitom, odnosno među Božjim sinovima i kćerima.

Sunce, more, dobro društvo i ljubav, mnogim mladim ljudima predstavljaju sinonim za idealno ljetovanje. Animatorsko ljeto na Malome Lošinju, već punih deset godina mladima Zagrebačke nadbiskupije, uz sve to nudi puno više. Kako Animatorsko ljeto obogaćuje sudionike? Kako župu, a kako Crkvu? Zašto je ono drugačije od drugih ljetovališta za mlade? Odgovore na ta i druga pitanja, dala nam je Ines Sosa Meštrović, animatorica, veteranka koja već deset godina mjesto pod suncem iznova traži u Domu sv. Martina.

Iako možda umorni i opterećeni od svega što se događalo kroz protekli tjedan, željeli smo doći pred Gospodina koji nas poziva upravo takve: umorne i opterećene kako bi nas odmorio, dao nam utjehu iz bogate riznice svoje Riječi i stola te kako bi u nama posijao dobro sjeme koje će kroz idući tjedan, ali i kroz život donositi tridesetostruk, šezdesetostruk ili stostruk urod.