Prije sna

Ljudi su skloni kompliciranju. U to smo se svi uvjerili i previše puta. Iako svi sve želimo jednostavno, uvijek kompliciramo. Uvjereni smo da ne može biti tako lagano i da mora biti puno teže od ovoga što sada vidimo. Onda ili odustanemo od onoga što smo započeli ili to dodatno zakompliciramo da se izgubimo u svemu. Zar to isto ne činimo i u odnosu s Gospodinom? Svi Ga zamišljamo kao nekog strogog suca koji će nam, kada dođemo pred Njega, sve one naše loše strane staviti pred oči i time nas osuditi. Bojimo Ga se. No, je li On takav?

Na sve nas čeka s tolikom čežnjom da nam to nije htio reći preko nekog „običnog“ glasnika, nego je to učinio osobno. U povijesnom liku Isusa iz Nazareta došao je i ponudio nam prijateljstvo. Nije htio da Ga se više bojimo, da Mu prinosimo žrtve i slično. Sve je to prestalo. Sada je On postao žrtva za nas. A sve to da nam pokaže koliko Mu je stalo do nas. Tu svoju čežnju nije htio ograničiti na izgovorene riječi nego je to izrazio djelom najveće ljubavi.

Bog voli jednostavnost

Koliko se trudimo u odnosu s Bogom? Na koliko smo načina pokušali ući u osobniji odnos s Njim, a da nismo uspjeli? Vjerojatno se ne možeš sjetiti svega toga sada. Ne mogu ni ja. Zašto danas ne bi počeli s jednostavnim razgovorom s Njim? Bog nije tako strog kako Ga zamišljamo. On je Otac pun ljubavi i milosrđa prema svakome od nas. Sigurno ćeš pomisliti da si previše grešan da bi On bio takav i prema tebi. Sjeti se one: „Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost!“ Ukoliko Ga prihvatiš kao sebi dragog prijatelja, sve će biti drugačije. S vremenom će odnos biti sve ljepši. Ne samo to. Naučit ćeš i slušati! Do sada je većina navikla samo izgovoriti sve svoje potrebe i time se „stvar“ (čitaj: molitva) smatrala riješenom. No, kada dođe do prijateljstva – znamo da tu treba znati i slušati i govoriti. Kada postignemo ravnotežu te dvije stvarnosti, naš će odnos s Bogom biti lijep. Shvatit ćemo koliko i Bog voli jednostavnost.

Zahtjev za prijateljstvom još uvijek stoji

U ovakvim odnosima Bog će uvijek učiniti prvi korak. On je taj koji ti je već poslao zahtjev za prijateljstvo. Možda si kliknuo „Ne sada“ ili „Ignoriraj“ ali, pogledaj ponovo. Zahtjev još uvijek stoji. Još uvijek te čeka čežnjom koja se ne može riječima reći. Sad je tvoj red! On je učinio što je trebao i mogao za tebe. Jesi li shvatio koliko si Mu bitan? Koliko želi imati tebe za prijatelja? Prihvati zahtjev i započni razgovor.

I dok slušam pjesmu Olivera Dragojevića „Prije sna“, čini mi se da je on u toj pjesmi opjevao koliko smo skloni tu Očevu blizinu smatrati dalekom i sve one napore koje ulažemo ne bismo li se barem na trenutak približili Njemu. U riječima prije refrena se izriče sva ona naša čežnja za Njim, sve ono što On u nama čini. Samo jednom nas je dotakao i od tada naš je nemir. Tako snažni stihovi. Barem za mene. A refren izriče sve ono što smo spremni učiniti samo da Ga osjetimo. Makar to bilo i samo trenutak prije sna.