Hodaj, nebo strpljive voli…

Isus narodu govori u prispodobama. One su dio svetopisamskog govora, a time se želi kroz slike zemaljskog života približiti nebeska stvarnost. Prispodoba o neprijatelju koji, dok drugi spavaju, sije kukolj usred žita jest bliska svakodnevnici života. Neprijatelj koji sije kukolj među žito jest đavao, zavodnik i začetnik zla. Sjeme, kao što sam Isus objašnjava u evanđelju, jest Božja riječ dana ljudima. Ona raste među žitom, odnosno među Božjim sinovima i kćerima. Božja riječ objavljuje stvarnu Božju prisutnost, naviješta kraljevstvo Božje, poziva ljude na pravednost, dobrotu, ljubav, slogu i zajedništvo.

Samo dobrotom otklanjamo zlo

Prispodoba svijet promatra kao njivu na kojoj rastu žito i kukolj, dobri i zli ljudi. Da bi poremetio sklad, đavao nastoji na njivi posijati kukolj, zlobne ljude, zavodnike i bezakonike, kako ih naziva Isus. Teško je u svagdanjem životu odmah uočiti takve ljude koji često puta svoje pokvarene, zavidne i pakosne planove ne pokazuju javno, nego ih prikivaju dobrim namjerama kako bi se što više približili ljudima. Kukolj je nešto strano i neprikladno u žitu. On smeta rastu i kvaliteti žita. Upravo je to đavolska namjera - onemogućiti dobro, duhovni rast, pravednosti i mir, a ljubav zamijeniti mržnjom i zavišću. Neprijatelj đavao se koristi kukoljem, slabim i grešnim ljudima koji biraju zlo i ustraju u njemu. Unatoč otkrivenoj namjeri neprijatelja i onih koji čine zlo, Bog dopušta da dobri i zli žive zajedno u svijetu. Bog je jednako stvorio sve ljude i dao im slobodu odluke.

Dopuštajući suživot dobra i zla Bog nam pokazuje strpljivost koju ima s ljudima. On je Bog spor na srdžbu, sama ljubav i vjernost, milosrdan i blag. Gospodin je pun ljubavi i dobrote i rado prašta raskajanom grešniku. Zato daje mogućnost da zao čovjek živi i da se obrati na dobro kajući se za sve zlo što je učinio zazvavši milosrđe Božje. Isus nam želi posvijestiti Božju svemoć i pravednost, njegovu brigu i strpljivost sa svakim čovjekom. Zlo ometa poput kukolja pravilan rast čovječnosti u ljudima. Samo dobrotom otklanjamo zlo.

Bog, sijač, uporno sije

Bog nas uči strpljivosti. Strpljivost je teška i zahtjevna. Ona je vrlina i znak da smo mirni u Bogu, vodi nas do cilja, otklanja svaku napetost i nervozu, rastresenost i nemir. Tako kao što Bog ima povjerenje i strpljivost s nama ljudima, dobrima i lošima, tako smo i mi pozvani na povjerenje i strpljivost. Ljudi očekuju da Bog zlo uništi u korijenu. No, Bog ne uništava zlo u korijenu, premda ima tu moć. Božja volja nije kažnjavanje grešnika, nego blagoslov pravednika. On ne želi nikoga k sebi dovesti strahom od prokletstava, nego ponudom blagoslova. Zato strpljivo sije, baca sjeme riječi, makar tek mali dio pada na plodno tlo. Bog, sijač, uporno sije, iako je svjestan rizika odbacivanja sjemena da sve neće uroditi plodom, ali je siguran da će ono što urodi višestruko nadoknaditi sve propalo sjeme. Svaka sjemenka mu je važna. Svima daje vremena. Uklapaju mi se u ovo razmišljanje riječi pjesme: „Hodaj, nebo strpljive voli…“ Doista, nebo strpljive voli i dariva ih obiljem milosti… Ako ne vjeruješ, kušaj i vidi kako je dobar Gospodin!