Duhovne misli

Svaki život posjeduje odnos s Bogom. On je izvor života. Život pripada području svetoga. To se posebno odnosi na čovjeka stvorenog na sliku i sličnost Božju. Bog bdije nad njegovim životom. Sveto Pismo poziva čovjeka da se ujedini s Bogom, da postane Božji prijatelj po vjeri i ljubavi, da se nikako ne odvaja od Njega već da sudjeluje u njegovom životu. Postepeno se, kroz Bibliju i ljudsko iskustvo, otkriva da ljudska duša može uživati u Božjem životu. Knjiga Mudrosti kaže: „Duše pravednika u ruci su Božjoj... Njihova nada puna je besmrtnosti.“

Razmišljajući o poruci ove prve korizmene nedjelje uočavamo da se korizmena liturgija odvija na dvostrukom kolosijeku: s jedne strane kroz osnovne etape povijesti spasenja ocrtane tekstovima iz Starog zavjeta , a s druge strane nam se u evanđelju nižu najvažnije činjenice iz Isusova života sve do njegove smrti i uskrsnuća.

Želio bih danas nastaviti naše razmatranje o Isusovim blaženstvima. Šesto Isusovo blaženstvo glasi: Blago čistima srcem, oni će Boga gledati. Vjerujem da nam je prva misao vezana uz ovo blaženstvo povezana s moralnom čistoćom. Isus nas poziva da budemo čisti u našim mislima, riječima i dijelima. Značenje ovoga blaženstva, međutim, ne može se ograničiti samo na ćudoređe, pogotovo ne samo na spolno čistunstvo.

U nekim životnim situacijama kada nam je pomoć ne samo dobrodošla već i nužna, volimo reći: „Ovdje pomaže samo pomoć odozgor!“ Doista je tako, postoje trenuci kada smo bespomoćni, kada uistinu proživljavamo svoju ljudsku ograničenost. Tada nam je potrebna pomoć „odozgor“. U evanđelju današnje 7. nedjelje kroz godinu (Mk 2,1-12), nailazimo na jednu od takvih zgoda. Nekog uzetog čovjeka, potpuno ovisnog o brizi drugih, prijatelji žele donijeti k Isusu. Gomila je prevelika i nemoguć je ulaz u kuću u kojoj je Isus. Što sada? Odustati? Nipošto.

Ponekad mi je teško u potpunosti povjerovati da vrijedim, da sam vrijedan ljubavi. Zašto? Jer sam previše svjestan svojih slabosti, jer se svijet i ljudi koji me okružuju jako trude uvjeriti me kako nisam dovoljno dobar, kako ne zaslužujem njihovu ljubav, kako previše držim do sebe. I zato pristajem da me se gazi, ponižava... Ili sam sebi to činim...

Kada je vani hlado, pada li možda snijeg ili kiša, većina nas tada voli uzeti u ruke šalicu nekog toplog napitka, nešto za „grickanje“ i sjesti pred televiziju koja nam pomalo krati duge zimske večeri. Svi volimo pogledati vijesti, film ili neku emisiju. No, baš onda kada nešto u toj seriji ili filmu ili emisiji bude nešto jako zanimljivo ili napeto, onda se u jednom trenutku sve to prekida i na ekranu nam se pojavljuju dva slova „PP“ koja najavljuju promidžbeni program.

Katolička đačka omladino! Nisu tako česte prilike, kad vas mogu vidjeti u tolikom broju sakupljene kao danas. Gledajući vas ovdje nekoliko stotina sabranih iz zagrebačkih škola, i bez obzira na organizacijske forme, prožete jednom mišlju i jednom voljom, imam razloga da se radujem i da vam posebno progovorim.

Filozof Diogenes, išao je, kažu, usred bijela dana po trgu punom svjetine sa svjetiljkom u ruci. Na pitanje što traži, odgovorio je: "Tražim ljude!" "Pa okružen si ljudima", rekoše mu. "To nisu ljudi", odgovori filozof.