Blago čistima srcem, oni će Boga gledati

Želio bih danas nastaviti naše razmatranje o Isusovim blaženstvima. Šesto Isusovo blaženstvo glasi: Blago čistima srcem, oni će Boga gledati. Vjerujem da nam je prva misao vezana uz ovo blaženstvo povezana s moralnom čistoćom. Isus nas poziva da budemo čisti u našim mislima, riječima i dijelima. Značenje ovoga blaženstva, međutim, ne može se ograničiti samo na ćudoređe, pogotovo ne samo na spolno čistunstvo. Čisti srcem nisu dakle oni kojima nikada nije na pamet došla neka nečista ili bludna misao, koji nikada nisu nešto ružno izgovorili ili opsovali, već su to oni koji s nepodijeljenom odanošću ljube Boga svim srcem i čija unutrašnja priroda odgovara vanjskom održavanju načela. Oni ne žele glumiti, nego ono što žive unutar sebe pokazuju i na van.

Opasnost je ovoga blaženstva da ga se tumači u kontekstu moralne savršenosti i prezira prema svemu što je tjelesno. Jedna istinita zgoda govori o tome kako je u jednoj biskupiji biskupijski vizitator dobio zadatak da posjeti ženski kontemplativni samostan, u njemu provede određeno vrijeme te na kraju biskupu izloži svoje mišljenje o samostanskom životu. Samostan je bio na glasu svetosti i sestre koje su u njemu živjele provodile su intenzivan duhovan život. Na iznenađenje mnogih, biskupijski vizitator u svome izvještaju napisao je i ovo: „One su čiste poput anđela i ohole poput đavola!“ Očigledno su sestre veliki duhovni napor posvetile moralnoj čistoći. Nastojale su izbjegavati površne razgovore i šale, trudile su se oduprijeti nečistim mislima, gospodarile su svojom spolnošću, ali ovakva duhovna askeza vodila ih je prema svojevrsnoj oholosti u kojoj su očigledno mislile da su bolje od drugih te da ih zbog toga Bog više voli. Zaboravile su da bit duhovnog života nije u tome da budemo bolji od drugih, nego da budemo za druge. Hvalile su se pred Bogom kako su čiste, a zaboravile su se približiti i zavoljeti nečiste kako bi i oni osjetili ljepotu čistoće. U konačnici, bile su sami sebi dostatne i uživale u lažnoj svetosti.

Čisto srce je ono koje ljubi, koje se predaje zajedništvu služenja i poslušnosti s Kristom. Čisti smo onda kada u slobodi možemo reći zajedno sa sv. Pavlom: „Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni.“ Jedino nas povezanost s Kristom čini otpornima na nečistoću koja nas neprestano okružuje i pomaže nam da se ne zagledamo u ono što nije vrijedno i što nas ne ispunjava.

Grčka riječ za čistoću koja se spominje u našem blaženstvu je katharós, a ima značenje ne samo higijensko, već kvalitativno. Ta se riječ koristi kada se želi reći da je vino čisto, da je pšenica prosijana, odnosno da je nešto sačuvalo svoju originalnost bez da se pomiješalo i promijenilo. Kada nam Isus govori da budemo čista srca vjerojatno nas poziva da sačuvamo svoju orginalnost, posebnost da se ne zaprljamo i ne pokvarimo lažnim primjesama koje će učiniti da izgubimo izvornu izvrsnost. Kao što se hrana, da bi bila zdrava, treba čuvati od pokvarljivih sastojaka, tako i srce treba čuvati od pokvarljivih sadržaja koje ga onečišćuju.

Sestro i brate, molimo za čistoću srca, čistoću koja nas poziva da budemo originalni, jedinstveni, baš onakvi kakvima nas je dobri Bog stvorio. Jer samo kada postanem svjestan da sam Njegovo dijete mogu Boga čista srca gledati.