Izdignuti se iznad prosječnost
Katolička đačka omladino! Nisu tako česte prilike, kad vas mogu vidjeti u tolikom broju sakupljene kao danas. Gledajući vas ovdje nekoliko stotina sabranih iz zagrebačkih škola, i bez obzira na organizacijske forme, prožete jednom mišlju i jednom voljom, imam razloga da se radujem i da vam posebno progovorim.
Filozof Diogenes, išao je, kažu, usred bijela dana po trgu punom svjetine sa svjetiljkom u ruci. Na pitanje što traži, odgovorio je: "Tražim ljude!" "Pa okružen si ljudima", rekoše mu. "To nisu ljudi", odgovori filozof.
Ne znam, da li je i danas išta važnije negoli tražiti ljude, ili bolje reći, formirati, stvarati značajeve. Ta zar nije na primjer čudno, kad se ljudi tuže, da su vremena u kojima živimo zla. Do iznemoglosti upravo čujemo ponavljati frazu: Vremena su žalosna, vremena su zla. Ali pitam vas, što je zapravo vrijeme? Zar nismo mi to "vrijeme"? Da! Mi stvaramo vrijeme. Kakovi su ljudi, takovo je i vrijeme. Ako mi budemo dobri, bit će dobro i vrijeme. Ako mi budemo zli, onda ćemo uzalud iščekivati bolja vremena.
Najvažniji tvoj posao, katolička đačka omladino, ima biti izgrađivanje vlastitog karaktera. I za Crkvu kojoj pripadate od neizrecive je važnosti, da može računati na značajeve. "Dajte mi, rekao je neki ugledni predstavnik Crkve, dajte mi stotinu čvrstih karakternih ličnosti oko svake društvene zastave, i mi ćemo obnoviti lice čitave zemlje." Dajte mi, velim i ja, dajte mi samo nekoliko nadasve odlučnih i izgrađenih ličnosti oko svakog tornja naših župnih crkava i oko društvenih zastava, i mi ćemo za manje od godinu dana imati pred sobom pravu katoličku Hrvatsku.
Živjeti načela Isusa Krista
Treba nam značajeva nadasve. "Karakter", rekao je Lagarde, "to je otisak, što ga Vječno Biće stavlja u ljudske duše, koje su spremne da ga prihvate."
Za formiranje karaktera prvo što je potrebno, to su stalna, dobra načela koja valja imati pred očima. Vama nije potrebno da se istom ogledate na načelima. Nitko nije do sada dao, niti će ikada dati, tako jasna i tako razumna načela, kakova je dao Isus Krist. Ja sam put, istina i život! (Iv 16, 6) Ta vam načela vaša Crkva neprestano dovodi pred oči. Tu su prije svega zapovijedi Božje, na kojima kao na granitnom temelju počiva čitav razumni poredak čovječanstva. "Firmum fundamentum Dei stat! Čvrsto stoji temelj Božji!" (Usp. 2 Tim 2, 19) To su evanđeoski savjeti, koji sadržavaju veću životnu mudrost nego sva filozofija ovoga svijeta, i veće blago nego srebro i zlato. To je najbolje iskusio psalmist kada tvrdi: "Ideo dilexi mandata tua super aurum et topazion! Toga radi ljubim zapovijedi tvoje većma od zlata i dragog kamenja!" Tu je evanđelje, što ga je Krist donio svijetu, koje ako ikada (Ps 118) a ono se danas pokazuje svijetu kao jedini svjetionik u brodolomu, koji prijeti civiliziranom čovječanstvu. Lux in tenebris lucet!
Vi dakle niste u neprilici za načela. Nije vam potrebno da kao slijepi tapkate po tmini, nastojeći da se uhvate nečega i izađu na siguran put, kad Vam je Crkva jasno označila put, koji vodi k vašoj vremenitoj i vječnoj sreći.
Ali da ta načela, koja su vam jasna, provedete u život, a to i jest najvažnije, valja neumorno izgrađivati volju. Ta karakter i nije konačno drugo nego potpuno izobražena volja. Ona mora uvijek biti spremna na otpor proti zlih sklonosti, kojima su vaše mlade duše podložne. Što smo? Zakon je našega života na zemlji, da prema našim zlim sklonostima ima samo jedan odnos, a taj je, ili vječni časni boj ili sramotni mir. Ali da se razumijemo. Ne tražimo od vas da svaki bude Napoleon. Ali tražimo i očekujemo, da svaki bude potpun čovjek na svom mjestu. Ono što Crkva od vas očekuje i traži i ono od čega ovisi sva sreća i napredak domovine, jest da budete u malome vjerni. "Qui in minimo est fidelis et in majori fidelis est!" Tko je u malome vjeran i u velikom je vjeran, a tko je u malome nevjeran i u velikom je nevjeran! To je načelo naglasio najveći Učitelj čovječanstva, Krist, a potvrđuje ga dnevno iskustvo. Neka nitko od vas ne misli, da će išta velika postići u životu, ako ne bude pazio na sitnice. "Hoćeš li, da postaneš velik, pita sv. Augustin? Onda počni od najmanjeg. Hoćeš li, da gradiš visoko? Onda misli prije na temelj poniznosti!"
Život nije san
Tamo gdje postoji čvrsta i odgojena volja, nije teško ostati vjeran načelima Crkve, kojoj pripadate i za koja smo sigurni da su jedino ispravna u životu, i koja danas još jedina predstavljaju sigurnu branu proti rasula civilizacije. Kad gledamo žalosne otpade od svete Crkve u našim danima, nikakvi nas dokazi ne će uvjeriti, da su oni posljedica protivno stečenog iskrenog uvjerenja. Ne! Oni su posljedica mizernog pada i sramotnog poraza. Ispitate li malo dublje pojedine slučajeve, ono što ćete naći na dnu svakog otpada, jest ili povrijeđena ambicija ili pohlepa za blagom, ili, što je još najčešće u našim danima, concupiscentia carnis, zadovoljenje tjelesne pohote. A što je to sve konačno drugo nego li slabost i poraz volje, htjelo se to ili ne htjelo priznati? A pitam vas što je časnije i dostojnije čovjeka? Zar se razumno biće ne mora u prvome redu voditi razumom? Zar mu Stvoritelj nije dao kao čvrsto pomagalo i kormilo lađici njegova života, volju, koja ako se uzgaja kako treba, čini čovjeka neslomivim i osigurava mu trajan i častan spomen među ljudima i onda, kad mora da padne pod mačem krvnika. Ta šta su konačno bezbrojni mučenici i sveci Katoličke crkve nego karakteri, ljudi izgrađene, neslomive volje u ostvarenju onih načela, koja su spoznali kao dobra?
Ne bi li dakle ti, katolička đačka omladino, bila prezira vrijedna, kad se ne bi znala izdignuti nad prosječnost sadanjeg života, a imaš toliko pomagala pri ruci, koja ti pruža Crkva? Ne daj da ikada budeš sebi morala predbaciti ono što je neki kipar pisao svojoj majci: "Kako to, da moji kipovi stoje u veličanstvenom miru preda mnom, a ja koji sam ih načinio, trska sam, koju vjetar ljulja amo tamo? Život mi se čini katkad kao san!" Da, vični smo gledati mnogo takvih trska danas u svijetu, koje interes, strah, požuda, bolesna ambicija ljuljaju amo tamo, već kako im se prohtije. Ali život nije nikakav san, već je na ovoj zemlji kruta zbilja, iza koje slijedi teška odgovornost Gospodaru života i smrti, koji stavlja apsolutni zahtjev na svakoga čovjeka da samo Njemu služi, od koga je ovisan i car i rob. "Nemo potest duobus dominis servire! Nitko ne može dva gospodara služiti!" (Lk 16, 13)
Katolička đačka omladino! Tvoja Crkva mnogo očekuje od tebe, buduće narodne inteligencije. Očekuje od tebe mnogo usprkos teških vremena koje proživljujemo, jer nepovoljne prilike ne mogu biti izgovor da se zapustiš. I u ovim nepovoljnim prilikama imate mogućnosti, da se izgradite u potpune ljude, karaktere, možda jače nego u drugim prilikama. Prilike su uvijek povoljne, samo tko ih znade izrabiti. Bog vam je svima dao i u ovim nepovoljnim prilikama ruke, noge, oči i uši, razum i volju. Zavirite u dvorane za operacije i bolnice, pa ćete vidjeti koliko to vrijedi. I najsiromašniji među vama snabdjeven je tako, kako ga je samo Stvoritelj svijeta mogao opremiti. Vele ljudi, da je zvanje raznosača novina najnepodesnije za bilo kakav osobiti uspjeh. Pa ipak, Amerika ima zahvaliti svoj svjetski glas i svoj napredak Edisonu, koji je kao petnaestogodišnjak započeo svoj javni život raznašajući novine. Ustrajnošću i marom ipak je iz svih neprilika izašao pobjednikom i stvorio velika djela. Vi ste u povoljnijim prilikama. Okoristite se njima, jer se izgubljeno vrijeme ničim ne da nadoknaditi. Ono čega treba Crkva, ono što treba domovina i narod, jesu značajevi. A značajevi se stvaraju ustrajnom borbom sa samim sobom, pobijanjem svojih zlih sklonosti, odgajanjem volje. Sva su vam sredstva na raspolaganju preko Crkve, Učiteljice života. Okoristite se njima, ako hoćete da vaša imena budu zapisana zlatnim slovima u povijesti domovine, a što je još važnije, u knjizi vječnoga života.
Govor nadbiskupa Alojzija Stepinca na zajedničkom sastanku srednjoškolske organizirane katoličke omladine, 23. svibnja 1940.