Ali, ni to nije sve!

Kada je vani hlado, pada li možda snijeg ili kiša, većina nas tada voli uzeti u ruke šalicu nekog toplog napitka, nešto za „grickanje“ i sjesti pred televiziju koja nam pomalo krati duge zimske večeri. Svi volimo pogledati vijesti, film ili neku emisiju. No, baš onda kada nešto u toj seriji ili filmu ili emisiji bude nešto jako zanimljivo ili napeto, onda se u jednom trenutku sve to prekida i na ekranu nam se pojavljuju dva slova „PP“ koja najavljuju promidžbeni program. Neke reklame budu nam jako dosadne i možda ih baš po tome i nikako ne pamtimo, ali neke reklame duboko su nam se usjekle u pamćenje i ponekad, u određenom kontekstu razgovora, upotrebljavamo reklamne poruke proizašle upravo odande...

Po tom „promidžbenom programu“ neka osoba, stvar ili ponuda postaje slavna i što se više ta reklama vrti, u nama se javlja želja za posjedovanjem određene stvari, jednostavno ju moramo imati, jer, reći ćemo - ionako to već svi imaju, a ja nemam...

I Gospodin se u ovom svijetu također želi proslaviti i reklamirati, ali On se ne želi proslaviti po tome što će dobiti puno minuta ili sekundi u nekoj promidžbenoj poruci. Najbolja promidžbena poruka ili reklama za Gospodina je svaki od nas pojedinačno.

Svaki dan svijet gleda nas vjernike i očekuje najnapetiju ili najzanimljiviju situaciju da vidi kako ćemo reagirati, kakvu ćemo poruku odaslati. U tim i takvim trenucima jedinu i najbolju promidžbenu poruku koju možemo odaslati jest sam Gospodin.

To se uvijek događa kada mi prvi prilazimo drugome, kada ne čekamo da onaj drugi učini prvi korak. Učinimo ga mi i pođimo prema drugome koji je možda negdje sam, koji stanuje izvan tabora.

Čovjek koji je sam izvan tabora, i još k tome bolestan, nezaštićen je, nitko ne pita za njega. Čak štoviše, mora i vikati da je nečist kako bi se svi od njega udaljili. A guba današnjega vremena jest upravo čovjekova samoća, odnosno zatvorenost  u sebe gdje ne postoji mjesta da budemo otvoreni prema drugima i za druge.

I tu, u toj i takvoj samoći, čovjek počinje umirati. Ali, baš kada mislimo da je sve gotovo, našu životnu emisiju na trenutak prekida Gospodin i želi nam ponuditi nešto svoje, nešto što bih svakako trebao posjedovati. Kako bi što prije kupili neki proizvod koji se reklamira čujemo i rečnicu: „Ali, ni to nije sve! Ako naš proizvod naručite odmah sada, još ćete uz to dobiti...“ Slično se čuje i kod Gospodina.
Dođimo k Njemu. Recimo Mu: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!“ Nakon toga jedino što možemo očekivati jest ispružena Gospodinova ruka koja nas podiže kada smo na zemlji pritisnuti raznoraznim svojim problemima, strahovima i tjeskobama. U tim trenucima se osjećamo kao da smo izvan tabora, kao da za nas nitko ne mari... Ali, Gospodin nas uvijek, pa čak i ondje, čeka.

Kada napokon i kupimo ono za što nam je reklama „govorila“ kako moramo to posjedovati, onda se time volimo hvaliti i pokazivati drugima kako imamo nešto što oni nemaju. Izađimo i mi danas iz naših crkava ponosni na ono što ćemo ove nedjelje, na Svetim Misama primiti. Pravimo se malo važni s Gospodinom. Susret s Njim mijenja. Jesam li ovaj tjedan spreman na promjenu i reklamirati proizvode iz linije Neba? Svijet ih treba... Reklamirajmo ih svojim životom!