Duhovne misli

Albert Camus je govorio kako se istinska naklonost prema budućnosti sastoji u davanju svega u sadašnjosti. Ova naklonost, a zapravo nada u budućnost koja je obilježena potpunom darovanošću sveg sebe u sadašnjosti nalazi se i u riječima: U tebe se Gospodine uzdam!

Danas u prvom čitanju iz knjige o Jobu slušamo Jobovu jadikovku. Čovjek je pritiješnjen bolešću, nevoljom, smrću voljenih, bolovima, napose samoćom i besmislom. Svakodnevno mu iskustvo govori da je njegova radna i društvena produktivnost ovisna jedino o stanju njegova mesa - tijela. Kroz slijedeća poglavlja Knjige vidi se da su i njegov odnos prema Bogu, njegova vjera i smisao života jednako tako ovisni o snazi i učestalosti negativnih podražaja na njegove završetke živaca, o tome napada li nešto maligno njegovo tijelo i koliko mu je život donio radosti i užitka.

Sjećam se jedne hladne sobe prije skoro tridesetak godina u blizini zagrebačkog autobusnog kolodvora. Mjesec studeni najavljivao je hladnu zimu. Kao studenti, brat i ja žalosno smo gledali peć kojoj su manjkala drva. Otac i majka živjeli su u zavičaju, u Zagorju. Nerijetko su se zaduživali da nam plate skromnu sobu. Rađala su se pitanja i očekivanja. Ali ljubav je domišljata...

Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci... Riječi su koje je zabilježio sveti Marko o tome kako su Isusove riječi djelovale na slušateljstvo te subote u sinagogi.

Danas želimo razmišljati o gotovo kontradiktornim riječima: Blago ožalošćenima, oni će se utješiti. Ožalošćeni koje spominje Isus zapravo su patnici čiji je život sa svjetovnog pogleda nesretan. To su oni koji nisu pogođeni samo trenutnom žalosti, nego se radi o trajnoj i aktualnoj žalosti koja je u tijeku i ne prestaje. Normalno je da se pitamo: Kako mogu biti blaženi oni koji su ožalošćeni? Kakvog razloga za radost imaju oni koji su opterećeni smrću drage osobe, bolešću, samoćom, teškom egzistencijalnom situacijom?

Razmišljajući o poruci liturgijskih čitanja na treću nedjelju kroz godinu zapažamo kako je danas riječ o obraćenju. Čitamo „Pošto Ivan bi predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je Evanđelje Božje i govorio: Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ (Mk 1, 14-15)

Život, dakle, biraj! (Pnz 30,19)

Što me oslobađa? Što me čini radosnim? Što me ispunja životom? U tome sam pozvan prepoznavati Božji poziv na Život, Božji poziv na odlučivanje za Njega.