Duhovne misli

U Shakespearovoj tragediji Otelo, prijetvorni zastavnik Jago iz zavisti i opakosti prema plemenitom mletačkom zapovjedniku mornarice Otelu, ovako zbori u prvom činu:
„A kad mi izraz lica
I stav otkriju namjere srca mog
I njegov ritam, ja ću srce svoje
Na rukama nositi da ga čavke
Kljuju: ja nisam što jesam.“

Svoju prijetvornost Jago i dalje potvrđuje riječima:
„I služeć njemu (Otelu), služim samom sebi -
Bog mi je svjedok, ne iz ljubavi
I dužnosti, već samo naoko“  (prijevod Milana Bogdanovića).

Iako smo svi taj sakrament primili, rijetko tko se sjeća svoga krštenja. Da smo ga primili svjedoči nam zapis u župnoj matici krštenih i, ako smo dobili, uspomena na krštenje ili fotografija koja je snimljena tom prigodom.

Sakramentom krštenja pritjelovljeni smo Kristu, postajemo nova stvorenja iz vode i Duha Svetoga, pa se zovemo i jesmo djeca Božja. Osim toga, sakramentom krštenja pritjelovljujemo se Crkvi te prelazimo iz smrti grijeha u život.

Neka ti danas obraze zarumene osjećaji zahvalnosti. Bezbrojni su razlozi za riječ hvala. Svatko ih može naći veoma mnogo. Zahvalnost nas čini sretnima. Neka hvala i njezini odjeci ispune srce. Zahvaljuj za stvari koje nikad nisi trebao platiti. Iz dana u dan dobivaš ih besplatno. Svakog dana prolaziš svijetom koji je Bog stvarao za tebe! Udišeš zrak kojeg ti nitko neće naplatiti. U svakoj minuti petnaestak udisaja! Oni dopiru i do posljednje stanice tvojega bića. Za disanje ne trebaš tražiti predračun. Nitko ne mjeri kubike zraka koje ćeš danas udahnuti.

Svetkovinom Bogojavljenja slavimo Gospodnji radosni čin kojim Spasitelj dolazi ne samo "izabranom narodu", nego i svim drugim narodima. Sveti Pavao kaže u današnjoj poslanici "da su Kristovim rođenjem i pogani baštinici iste baštine, udovi istog tijela, dionici istog obećanja u Kristu Isusu, Radosnom viješću" (Ef 3, 6).

Navikli smo se, a vjerujem i očekivali prvu nedjelju po Božiću slaviti kao nedjelju Svete obitelji. Ali eto, u petak Sveta obitelj, a danas, na prvi dan nove godine, prva nedjelja po Božiću posvećena Blaženoj Djevici Mariji Bogorodici. Crkva želi da novu godinu započnemo s posvetom svega što će se u toj godini događati Blaženoj Djevici. Ali ne samo to, želja i poticaj idu u smjeru prožimanja svega što će se u toj godini događati vjerom kojom je Marija vjerovala.

Da nema njih ne bi bilo ni današnjega evanđelja, ni tolikih pisanih i izgovorenih djela kroz povijest, ne bi bilo ni svakodnevne komunikacije. Jedino kako bi uspjeli komunicirati bilo bi pomoću znakova. Koristimo ih svaki dan, a pri tom uopće i ne mislimo da ih čitamo, pišemo na svojim mobitelima, računalima ili bilježnicama, te da ih izgovaramo. Taj pojam je i u središtu današnjega Evanđelja koje nam se navješta. Riječ je, naravno, o „riječi“. I to ne o bilo kakvoj riječi, već Riječi koja je uzela tijelo, koja se utjelovila i to samo s jednim jedinim razlogom...