Škola krštenja

Iako smo svi taj sakrament primili, rijetko tko se sjeća svoga krštenja. Da smo ga primili svjedoči nam zapis u župnoj matici krštenih i, ako smo dobili, uspomena na krštenje ili fotografija koja je snimljena tom prigodom.

Sakramentom krštenja pritjelovljeni smo Kristu, postajemo nova stvorenja iz vode i Duha Svetoga, pa se zovemo i jesmo djeca Božja. Osim toga, sakramentom krštenja pritjelovljujemo se Crkvi te prelazimo iz smrti grijeha u život.

Razgovarajući s učenicima i studentima, a govoreći i iz vlastitoga iskustva, „najgora“ stvar koja nas može pogoditi jest kada dobiješ ocjenu nedovoljan iz usmenog ili pismenog ispita. Znaš da moraš doći najprije u svoju obitelj, pa onda i u svoje društvo te se „pohvaliti“ da si ocjenu odličan dobio u „ratama“. Pozadina svega leži u tome što nismo dovoljno dugo učili, a rezultati su onda poražavajući... Teško je ponekad sjesti za knjigu i čitati... Još kada vidiš ispred sebe neku debelu knjigu ili skriptu, onda ti ju je „muka“ uopće otvoriti i čitati.Kasnije, kako se čovjek sve više i više snalazi kroz život, poseže za raznim skraćenim lektirama, stručnim knjigama te skriptama... Većinu studenata u njihovom akademskom životu veseli kada se za ispit iz nekog kolegija ili predmeta mogu pripremiti iz neke skripte koja u sebi sažimlje sve ono bitno. Svaki student ili učenik ima neki svoj način učenja...

Isus je svojim krštenjem otvorio novu stranicu u svojem životu. Nakon krštenja započinje Njegovo javno djelovanje, poziva nas na obraćenje i vjeru u Radosnu vijest. I našim krštenjem započinje nešto novo i originalno u životima. U tu „školu krštenja“ upisali su nas naši roditelji i oni su se svojski trudili kako bi nas naučili u što i u koga vjerujemo, a najviše su svjedočili svojim životima: toliko su se trudili za nas i podnosili razne žrtve... Neke smo i vidjeli, a neke su nam možda i još danas negdje skrivene.

Kako rastemo, pozvani smo i sami u ruke uzeti svoju životnu skriptu i iz nje učiti. U njoj podcrtavamo jednom bojom ono što već znamo, drugom ono što još moramo malo produbiti. Ako nam je pak nešto još posebno važno, onda to bilježimo u prazan prostor na margini kako bi nam gradivo koju čitamo još više sjelo na svoje mjesto. Gradivo koje učimo, ne učimo samo zbog sebe, nego i zbog drugih, kako bi jednoga dana mogli preuzeti neku od uloga koju će Crkvena zajednica ili društvo od nas tražiti. U učenju stječemo nove spoznaje, produbljujemo svoje znanje, a možda otkrivamo i neke nove talente. Sve su to stvari koje će nam jednoga dana u životu biti korisne i kojima ćemo moći jedni drugima pomagati.

I koliko god čovjek kroz život učio, ispit za njega ostaje stvar koje bi se najradiije riješio i bez koje bi bili najsretniji. Nismo samo na ispitima u školi ili fakultetima. Svaki dan čovjek je na nekom ispitu: ili ispituje svoje zdravlje, pa nestrpljivo čeka rezultate, ili u autoškoli, ili pak jedni pred drugima. I na svemu tome stalno padamo i ponovno se dižemo i ispravljamo loše ocjene.

Sakrementom krštenja Gospodin nam daje najbolju i najkraću skriptu ili knjigu. Iako ima samo dvije rečenice koje svakodnevno čitamo i učimo, nije ih lagano savladati. Na ispitu iz dvije zapovijedi ljubavi: prema Gospodinu i bližnjemu, smo svaki dan. Svaki dan dobivamo neku ocjenu.

I sada, kada se vratimo u svoje domove, uzmimo u ruke svoju životnu knjigu, pogledajmo što u njoj piše od trenutka našega krštenja. Što bi još u njoj trebalo podcrtati žutim markerom ili ispisati na prazan prostor margine kako bi naučili što bolje ljubiti Gospodina i bližnjega?