Što je duhovni život?

Svaki život posjeduje odnos s Bogom. On je izvor života. Život pripada području svetoga. To se posebno odnosi na čovjeka stvorenog na sliku i sličnost Božju. Bog bdije nad njegovim životom. Sveto Pismo poziva čovjeka da se ujedini s Bogom, da postane Božji prijatelj po vjeri i ljubavi, da se nikako ne odvaja od Njega već da sudjeluje u njegovom životu. Postepeno se, kroz Bibliju i ljudsko iskustvo, otkriva da ljudska duša može uživati u Božjem životu. Knjiga Mudrosti kaže: „Duše pravednika u ruci su Božjoj... Njihova nada puna je besmrtnosti.“

U Novom Zavjetu čovjek je pozvan na vječni život u nebeskom kraljevstvu. Čovjekova duša koja je duhovna ne može se pomiriti sa smrću. Ona otkriva da je stvorena za vječni božanski život. Na vječni život odnose se Isusove riječi: „Ja sam kruh života.“ Isus govori o živoj vodi koju On daje da ona postane u čovjeku izvorom one vode koja struji u vječni život. Shvaćanje i prihvaćanje života ovisi o jasnoći pogleda i svijesti o njemu. Važno je da vjera prosvijetli razum te on otkriva dimenzije božanskog, vječnog, besmrtnog i duhovnog u životu. A upravo o tome ovisi kako se postavljamo u sadašnjosti i kako stvaramo listu vrednota za koje se isplati živjeti, ulagati životnu energiju i na kraju krajeva – za koje se to vrednote isplati i umrijeti.

Kada govorimo o duhovnom životu želimo upravo označiti ovo sadašnje sudjelovanje u božanskom životu. Čovjek duhovno raste kada usvaja ponašanja i postupke koji su karakteristični za Božje djelovanje: ljubav, praštanje, pravednost, blagost, poniznost, požrtvovnost, darežljivost, nenasilje. Tada on prepoznaje čemu se radovati, a zbog čega se žalostiti...

Kada se zapitam koliko sam duhovan trebam dakle obratiti pozornost na odlike Božjeg djelovanja. Koliko rastem i pokazujem božanski način djelovanja u vremenu u kojem živim? Složenost života, izloženost pritiscima koji uzrokuju duboke rane duše, štoviše i sama struktura čovjeka kao duha, duše i tijela koji tvore jednu cjelinu upućuju i pokazuju put koji čovjeka usmjerava da u duhovnim vrednotama pronađe ono najizvrsnije! Na tom putu čovjek nije sam i ne računa samo na sebe i svoje sposobnosti. Duhovna duša pomoću svojih najdubljih čežnji otkriva da je za čovjeka od presudne važnosti njegov odnos s Bogom.