Prigodno

Ako brak sam po sebi nije bitan i vrijedan, zašto ga itko želi redefinirati? Često se spominje pravo na dijete što je potpuno krivo. Ne postoji pravo na dijete jer dijete nije pravni objekt već subjekt. Veza između djeteta i roditelja je posebno važna, a odrastanje u obitelji, posebice onoj vezanoj brakom sa muškarcem i ženom, jedan je od važnih faktora u razvoju djeteta. 

Gledam često u sliku Svete Obitelji koja je sve ono što savršenu obitelj i čini. Majka, otac, dijete. To sveto malo Dijete u naručju presvete Majke Marije i svetoga Josipa. Kakvi su to ljudi bili kada im je sam Otac nebeski dao svoga Sina jedinca na brigu? Koliko su oni bili sveti i zašto je izabrao njih? Zašto su se baš ta žena i taj muškarac brinuli za Njega?

Vrijeme Uskrsa vrijeme je kada se osim ukazanja Uskrsloga pred nas donosi niz svjedočanstava apostola. Naročito u Djelima apostolskim vidimo odvažnost apostola da beskompromisno svjedoče o svojim susretima s Uskrslim. Ideali su nešto za što očito vrijedi davati svjedočanstvo, pa i po cijenu vlastitog života. Ali ne bilo kakvi ideali, nego konkretno jedan Ideal. Jedan Ideal koji nije tek neka ideja nego osoba.

Nalazimo se na svadbi u Kani Galilejskoj. Svi znamo da je tamo izgovorena najtužnija rečenica Svetoga pisma: "Vina nemaju." (Iv 2, 4) Ono što bi bilo logično je da se u evanđelju spominju mladenci. Ako se radi o svadbi onda su u centru pažnje mladenci i imalo bi smisla da se imenom navodi tko su oni, kojim obiteljima pripadaju. Međutim, evanđelje to ne čini. Vidimo da se tek na jednom mjestu spominje zaručnik i to ne baš u pozitivnom kontekstu. Naime, spominje ga se samo kada kaže da su mu prigovarali što je dobro vino čuvao za kraj.

Kao što i sama riječ kaže, hodočašće znači hodom častiti Gospodina. Diljem hrvatske postoje mnoga hodočasnička marijanska mjesta, a među najposjećenijima su Aljmaš, Sinj, Trsat te svima na zagrebačkome području izuzetno draga Marija Bistrica. Početkom rujna svake godine održava se hodočašće Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu, a tom prigodom i mladi iz Nadbiskupije odlaze na vlastito dvodnevno hodočašće u Mariju Bistricu koje je nama mnogima izuzetno drago i jedno prekrasno iskustvo.

“Fratelli e sorelle, buonasera!” Ovim je riječima započeo svoj pontifikat Sveti Otac Franjo. Kaže narodna mudrost da je nakon nekog važnog događaja bolje prospavati noć prije nego se nešto o toj zgodi kaže ili napiše. Ja ne želim komentirati izbor novog Pape već samo iznijeti svoje dojmove stoga bolje je da to učinim što prije dok su još svježi, da ne kažem mokri od kiše koja je u Rimu lijevala cijelo jučerašnje popodne.

U četvrtak, 28. veljače u 20 sati za Katoličku Crkvu nastalo je stanje poznato pod nazivom Sede Vacante, prazna stolica tj. vrijeme od papine smrti ili odreknuća do izbora novoga pape. Nakon što je Sveta Stolica upražnjena, kardinal Komornik dužan je zapečatiti papine privatne prostorije i službeno obavijestiti kardinala Generalnog Vikara Vatikanskog Grada koji tu vijest treba posebnim dokumentom objaviti rimskom puku.

Gledajući unazad tu godinu i pol, koliko traje moja pustolovna saga, prisjećajući se svih anegdota, polako shvaćam da moj život počinje dobivati obrise kojekakve knjige; zapravo zbirke novela. Od počasne gruzijske putovnice, istraživanja Transilvanije te vikinškog sela Haithabu ili pak tragom Igre prijestolja na Malti i Harry Pottera u Škotskoj, kupanjem u Mediteranu na plaži u Antalyji, uhvaćen sam okom kamere Googleovog auta u selu Koprivshtica, a istraživao sam i najstarije kršćanske crkve u Echmiadzinu kao i poganske običaje u Bugarskoj te muslimanske u Barceloni...

Rad Drugog Vatikanskog koncila nije mogao zaobići jednu od temeljnih vrijednosti ljudskoga života, vrijednosti koja u sebi odražava dostojanstvo osobe, a to je sloboda. Tako da sastavni dio dokumenata Drugoga Vatikanskog koncila čini i Deklaracija "Dignitatis humanae" kojoj je cilj iznova istaknuti i probuditi prava osobe na vjersku slobodu. Istoimena Deklaracija proglašena je svečano 7. prosinca 1965. godine, a proglasio ju je papa Pavao VI.