Svi smo mi Neil Armstrong!

Gledajući unazad tu godinu i pol, koliko traje moja pustolovna saga, prisjećajući se svih anegdota, polako shvaćam da moj život počinje dobivati obrise kojekakve knjige; zapravo zbirke novela. Od počasne gruzijske putovnice, istraživanja Transilvanije te vikinškog sela Haithabu ili pak tragom Igre prijestolja na Malti i Harry Pottera u Škotskoj, kupanjem u Mediteranu na plaži u Antalyji, uhvaćen sam okom kamere Googleovog auta u selu Koprivshtica, a istraživao sam i najstarije kršćanske crkve u Echmiadzinu kao i poganske običaje u Bugarskoj te muslimanske u Barceloni...

Kad jednom kreneš, teško je stati

Sve je krenulo kad sam se, u proljeće 2011. godine, prijavio na SCiM, međunarodnu konferenciju koja je okupila osamdesetak sudionika iz cijelog svijeta. Bio je to period kad sam upisao zadnju godinu faksa, bio u dugogodišnjoj vezi te prihvatio posao u jednoj TV kući koja mi je garantirala karijeru i kad sam, u očima drugih, vodio život o kakvom mnogi, u mojim godinama i mojoj profesiji, samo sanjaju. Mislim da tada nisam shvaćao implikacije koje će proizvesti moja odluka da odem na SCiM, jer sam dugo razmišljao o tome što da zapravo napravim. Ali nakon deset dana provedenih putujući i istražujući Sloveniju, upoznavši neke od sad najbližih prijatelja, nešto se u meni promijenilo. Otkrio sam svoju strast. Preko SCiM-a, posjetio sam Gruziju i Rumunjsku gdje su se također održavale studentske konferencije na kojima su sudjelovanje, smještaj i hrana bili besplatni – sudionici su se jedino morali sami pobrinuti za troškove puta; što je u današnje vrijeme – vrijeme niskotarifnih aviokompanija – poprilično jeftino. Preko poznanika iz Gruzije, uskoro sam odletio i prema Yerevanu gdje sam se povezao s YEN-om, organizacijom sa sjedištem u Strasbourgu čije je primarno polje interesa inkluzija mladih. Kao produkt tog projekta proizišao je i časopis kojeg smo mi, sudionici, uredili kao produkt tog cijelog tjedna ispunjenog raznim aktivnostima.

Nisam ptica, ali volim letjeti

Kako je 2011. polako isparavala, u meni je sve više jačala želja da odem – nije bilo bitno mjesto, vrijeme niti obaveze koje sam imao u Zagrebu, kao student i zaposleni novinar. Uskoro sam se povezao i s grupom na FB-u (*EU projects 2011 – Croatia) koja se bavidijeljenjem informacija o takvim projektima a koja mi je poslužila kao dobar nastavak onog što sam do tada započeo. Tako sam u ožujku 2012. otputovao u Tursku koja je zapravo označila ogromni preokret u mom životu jer sam polako odustajao od života kojeg sam vodio protekle četiri godine, koliko sam bio u Zagrebu, shvativši da želim nešto drugo, nešto puno veće. Svoju uredsku stolicu zamijenio sam onom avionskom, svoju ljubav preusmjerio u drugom smjeru i do kraja si otvorio vrata k ostatku svijeta. Tu godinu prošao sam preko deset zemalja, od kojih sam većinu njih uspio posjetiti zahvaljujući Youth in Action programu.

No o čemu se tu radi. YiA program financiran je iz Europskih fondova te omogućuje sufinanciranje projekata koji promiču međunarodni dijalog i inkluziju raznih skupina kao i kulturalnu raznolikost. U cijelom programu postoji nekoliko različitih vrsta projekata koji se rangiraju od training coursevapa sve do youth exchangeaod kojih su prvi podosta naporni i zahtjevni, a potonji iznimno opušteni s jedinim ciljom – druženja mladih iz raznih zemalja.

Kako sve to funkcionira? Recimo da organizacija iz neke zemlje odluči organizirati međunarodni projekt, training ili konferenciju. U slučaju da isti bude odobren na jednom od tri godišnja roka,  oni se obvezuju sudionicima podmiriti troškove smještaja, prehrane i najmanje 70% putnih troškova – što za jednog studenta u Hrvatskoj doista širom otvara vrata k istraživanju svijeta. I dok neki od njih kao uvjet sudjelovanja uzimaju pripadnost nekom NGO-u (op.a. nevladinoj organizaciji), to nije uvijek slučaj stoga je poprilično lako 'zaraziti' se travel bugom. Najviše informacija o projektima unutar YiA programa možete naći bilo na stranici hrvatske Nacionalne agencije ili pak registracijom na Salto Youth gdje, u formi newslettera, na dnevnoj bazi možete dobivati informacije o raznim projektima. Također postoje i druge stranice kao što su Mladiinfo ili YouthNetworks! gdje, osim svega već spomenutog, možete pronaći informacije i o EVS-u (op.a. European Voluntery Service) koji zainteresima nudi mogućnost volonterskog rada u europskim zemljama u trajanju do 12 mjeseci ili pak studijske stipendije i ponude za posao.

Ograničen budžet, neograničen užitak

Korist koju možete izvući iz ovakvih projekata leži ne samo u sklapanju prijateljstava, upoznavanju drugih kultura te samog putovanja. Možete ujedno i sastaviti vlastitu mrežu poznanstava koja međusobno dijeli informacije o raznim stipendijama i seminarima. Tako sam ja otputovao u Armeniju, Strasbourg, uskoro idem u Litvu, a i povezao sam se s Berlinskom međunarodnom medijskom mrežom te raznim medijskim NGO-ima diljem Europe, ali i održao svoju prvu putujuću izložbu u Zagrebu. Jednom kad shvatite da granice Hrvatske ne predstavljaju granice vas i vašeg uspjeha – shvaćate da možete napraviti sve ono što si zacrtate. I to je trenutak kad za vas nestaje razlog protiv – pa tako niti novac više nije problem jer se uvijek uspijete snaći i, kao ja, otputovati na sedam dana u Strasbourg s 40 eura u džepu ili provesti mjesec dana u Njemačkoj s jedva 100 eura. To je trenutak kada staza koja predstavlja vašu budućnost gubi one prepreke i zidove koji ste tamo postavljali dugi niz godina. Tada postajete slobodni.

Ako sam svojim tekstom uspio motivirati barem jednu osobu te se odlučite slijediti moje korake – pozivam vas da mi se slobodno obratite s bilo kakvim pitanjima na mail – djula777@gmail.com, jer ako u nama ne postoji makar mala crta altruizma, onda ne koristimo potencijal koji nam je dan. U nadi da ćemo se sresti jednom - negdje i nekad – želim vam da ostvarite one želje koje, iz raznih strahova, potiskujete u sebi te se 'pretvorite' u Neila Armstronga i zakoračite malim korakom za čovjeka, ali velikim za – vas.