Sveta Obitelj kao uzor

Otac štiti, budno motri svaki pokret svog djeteta, uzrujava se kada dijete padne, boji se, brani ga svojim životom. Nitko mu ne može oduzeti ono što osjeća i ono što mu je i dužnost, na kraju krajeva, prema njegovom djetetu. Nitko to djetetu ne smije oduzeti.

Djetetu je potrebna majka, potreban mu je otac. Ponekad se zapitam, jesam li mogla biti drugačija da sam odrasla u nekoj drugoj obitelji? Pa možda sam i mogla biti u obitelji u kojoj je vladala još veća sreća, u kojoj je bilo još više ljubavi, u kojoj je bilo više novaca. Bih li poželjela i dalje živjeti sa svojom obitelji? Itekako. Jer moju majku i moga oca nitko ne može zamijeniti - tu posebnu ulogu koju su moji roditelji, moji mama i tata, ostvarili mojim rođenjem, nitko ne može zamijeniti, ni njima, ni meni. Ulogu majke i ulogu oca, ne može zamijeniti ni sedam puta napisano roditelj 1 i roditelj 2. Ni da je to napisano u svim zakonima svijeta. Jer to su obični papiri. Ali ono što je u srcu, ono što je u duši i ono što je u prirodi svakog čovjeka jest želja za majkom i ocem.

Ženama se pokušava zagaditi rađanje. Kroz sve medije gledamo o uspješnoj poslovnoj ženi, koja nema vremena za djecu, čija karijera mora biti na prvom mjestu. Ako i ima vremena, onda to mora biti najviše jedno dijete, jer ne možeš imati puno djece ako im ne možeš priuštiti nove iphonove, ipode, laptope i sva ostala čuda tehnike. Muškarcima su žene predstavljene kao zauvijek mlade, lijepe, bez mane, uspješne, pametne, top modeli svake vrste. Također, oboje počinju vjerovati u priču da je dijete živo tek kada prvi puta zaplače, pa je tako ovaj svijet u kojem živimo, osim karijerizma počeo već odavno njegovati kulturu smrti. Pokušavaju nam prodati priču o tome kako majka i otac nisu bitni, kako to može biti bilo tko. Ali, to ne ide tako. Jer kada napokon shvate da su i jedno i drugo razočarani takvim životom, da savršena osoba iz časopisa ne postoji, da nisu zadovoljni što će ostariti sami, bez igdje ikoga, već je kasno, a godine nas preteku i prije nego što smo se nadali.

Božja providnost radi čuda. Jer ne trebaju djeci najbolje igračke, nova čuda tehnologije i milijun i jedna aktivnost koju je potrebno skupo plaćati. Djetetu je potreban dom, potrebna mu je ljubav njegovih roditelja, majke i oca. 

Ne trebamo se bojati života. Jer živjeti život znači živjeti za obitelj, za novi život, za ono što nam je i sam Otac pokazao u Svetoj Obitelji - u Mariji, Josipu i malom Isusu - živjeti za ljubav.