Prigodno

Vjerujem da većina mladih katolika zna da je seks nešto što prakticira već cjelovita osoba s osobom koju voli, ne zbog seksa, nego jer je seks plod te ljubavi, te da mu je primarna svrha  prokreacija, a sekundarna užitak. Povećanjem broja godina te sve većom željom za usvajanjem novih znanja, to uvjerenje više nije dovoljno. Mladi sve više traže razloge i objašnjenja, kako bi njihovo uvjerenje moglo biti potkrijepljeno.

Prvi i najvažniji razlog jest samo zdravlje, no uz to mnogo je dobrih razoga za krenuti u neku sportsku tjelovježbenu aktivnost. Poznata izreka: „U zdravom tijelu zdrav duh“ može nam biti motiv ili pokretač da doista krenemo činiti nešto korisno za svoje tijelo.

Redovita tjelesna aktivnost može spriječiti ili kontrolirati neke bolesti:

Razmišljajući što napisati o kreposti jakosti dolaze mi riječi molitve koju sam negdje pročitao: Molio sam Boga za jakost, a on me učini slabim da bih naučio biti skroman i ponizan iznad svega. Molio sam Boga za Njegovu pomoć da činim velika djela, a on me učinio malim da mogu činiti dobra djela. Ništa nisam dobio od onog što sam tražio, ali sam dobio sve ono što je bilo dobro za mene.

Razboritost određujemo kao krepost u koju nas upućuje zdrav razum da u svim prilikama razlikuje naše istinsko dobro i da izabere prikladna sredstva da ga izvrši (KKC br. 1806).

Ogledajući se o vlastiti život svjesni smo rascjepa između onoga što bi trebali činiti i onoga što činimo (usp. Rim 7, 15). Naše kršćansko življenje tumara između dobra i zla tražeći pritom mjeru i sklad vlastitog života, jednom riječju, puninu. Duboko u nama postoji praznina, svojevrsna čežnja koja žudi za ispunjenjem. Praznina koja laganim glasom vapi i veli: Bog! Uistinu, kad velim Bog, u meni se nešto događa. Riječ je to koja zasijeca cijelo moje biće koje želi postati jedno s Njime.

Liturgija Crkve kroz svoju se dugu povijest mijenja, organski izgrađuje i prilagođava vremenu u kojem žive oni koji slave Boga i njemu se klanjanju. S jedne strane ostaje uvijek nepromijenjena ona bit i narav liturgije koja je uređena od Krista i samih apostola, a mijenjaju se i obnavljaju oni dijelovi koji su podložni vremenitim promjenama ili više ne izražavaju na najbolji način vjeru onih koji slave. 

Nijedan čovjek ne može živjeti sam, nego je on nužno društveno biće, biće koje živi zajedno s drugima. Sama činjenica ljudskog zajedništva govori da među ljudima postoje nekakvi odnosi. Oni su vrlo različiti jer ne postupamo isto sa svim ljudima, odnosno nemamo sa svima jednak odnos jer neki su nam prisniji i bliži od drugih. Ipak, sa svim ljudima koje poznajemo imamo nešto zajedničko, štoviše i sa svima onima koje ne poznajemo i upravo zbog toga čovjek ima na neki način odnos sa svakim čovjekom.

Jeste li se ikada zapitali što se događa našem mozgu kada googlamo, fejsamo i pretražujemo? Zašto postajemo ovisni o pregledavanju elektroničke pošte ili facebook naslovnice?

Približavanje blagdana Božića prilika je za promisliti o samom blagdanu i njegovu značenju u današnjem svijetu te današnjem načinu života. Žalosna činjenica na koju možemo naići u gotovo svakoj kršćanskoj zemlji je ta da će se rijetko čuti: "Sretan Božić" ili bilo kakav naglasak na to da se slavi blagdan Isusova rođenja. Danas je postalo opće prihvatljivo, politički korektno i neutralno jednostavno poželjeti ugodne praznike i tako izbaciti sve one elemente toliko karakteristične za blagdan Božića u kojem se svi kršćani spominju i slave Isusovo rođenje na ovome svijetu.

Vjerojatno su većinu vas majke dok ste još bili djeca svake nedjelje za misu posebno lijepo odijevale. Znalo se da se u nedjelju oblači najljepša odjeća. No onda, kako se polako dolazi u pubertet, javlja se potreba, uglavnom kod djevojaka, da sve bude što kraće, izazovnije, da se što više pokaže. Zatim se više ne pazi kamo se ide, bilo u školu, na misu, u kino, glavno da je minica obučena kako bi se svi mogli okrenuti za njom.