O ljudskim krepostima ili vrlinama

Kako do jakosti?

Razmišljajući što napisati o kreposti jakosti dolaze mi riječi molitve koju sam negdje pročitao: Molio sam Boga za jakost, a on me učini slabim da bih naučio biti skroman i ponizan iznad svega. Molio sam Boga za Njegovu pomoć da činim velika djela, a on me učinio malim da mogu činiti dobra djela. Ništa nisam dobio od onog što sam tražio, ali sam dobio sve ono što je bilo dobro za mene.

Ovo su jako duboke i poučne riječi. Krepost jakosti kao i sve druge kreposti je, naravno, ono čemu svaki vjernik mora težiti. Put do njih je jako uzak i strm, pun zamki i iskušenja, borbi, padanja i dizanja. Svi mi molimo Boga za jakost, kako i same riječi gore kažu, ali prije nego nam Gospodin udijeli tu milost, pustit će nas da dobro okusimo svoju ljudsku bijedu i slabost, da se ne bi uzoholili i zasluge za dobro u našem životu pripisivali sebi. 

Što svjesniji slabosti, to jače obasjani

Samo i isključivo spoznanje onoga što mi jesmo, a to je neizmjerna slabost i bijeda, dovodi nas u prisustvo našega Gospodina, koji je neizmjeran u svakom smislu te riječi. Presiromašan je moj izričaj, i nema tih riječi koje bi uopće i približno dočarale neizmjernost Božju u njegovoj dobroti, ljubavi, i nadasve milosrđu prema nama. I što postajemo svjesniji svoje slabosti i bijede, to nas jače Gospodin obasjava i grije svojim božanskim svjetlom i vuče k sebi, i pod kojim tek tada, Njegovom neizmjernom milošću, počimamo učiti kako biti jaki u Njemu, i samo u Njemu. U Njemu, neizmjerno jakim, neizmjerno dobrim, neizmjerno milosrdnim, svemogućim! I zapjevao bih kao David: Ljubim Te, Gospode, jakosti moja! O, Gospode stijeno moja, utvrdo moja, spasitelju moj! Bože moj, hridi moja uz koju se zaklanjam! Štite moj, rože moga spasenja, moje utočište! (Ps 18, 2-3)

Sve mogu u Bogu mome

Daj, o dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Nisam dostojan Gospodine, i samo me Tvoja dobrota i milosrđe dižu iz mene koji sam sama ljudska slabost, da bih tek onda bio i jak i hrabar za velika djela (ili mala, kako mi Tvoja providnost nalaže) na koja ćeš me upućivati Ti, dobri i neizmjerni Bože.

Osobno me oduševljava život Svetog Oca Pia iz Pietrelcine iz kojeg kao da su sve kreposti naprosto isijavale, a posebice krepost jakosti. Herojska borba sa sotonom koju je bespoštedno vodio od malih nogu za spas duša, iziskivala je neizmjernu jakost koju je crpio od Gospodina. Govorio je da u knjigama tražimo Boga, u molitvi Ga nalazimo. Molitva je ključ koji otvara Božje srce.

Završio bih riječima: Sve mogu u Bogu mome, pa i do kreposti jakosti!

Autor: Domagoj Duvnjak

Objavljeno: 04. 02. 2013. u kategoriji Prigodno