Duhovni kutak

Svakom velikom događaju u životu prethodi i određena priprema. Tako rođenju prethodi trudnoća, vrtić nas priprema za školu, škola nam pak daje znanje kako bismo jednoga dana mogli preuzimati odgovorne zadaće u Crkvi i društvu. Da bismo dobili diplomu, koliko li je samo muke i nauke potrebno uložiti u studij koji nas priprema da još dublje uđemo u ono čime se želimo baviti ostatak svojega života i tako sve do svoje smrti.

Uvriježeno je mišljenje da je korizma, prije svega, vrijeme odricanja, vrijeme uklanjanja loših navika, promjene lošeg stila života i vježbanja u kreposti. No, samo ovakvo gledanje na korizmu može biti itekako površno. Površnost proizlazi iz jednostranog pogleda na korizmu kao zauzetog rada na vlastitom usavršavanju.

Korizma je, međutim, nesvodiva na odricanje i napor oko vlastitog spasenja. Ona je radije prihvaćanje spasenja, su-djelovanja na spasenju koje je darovano u Kristu. Njezin je identitet određen preobrazbom preko odnosa s Kristom.

U korizmenom vremenu više nego inače razmišljamo o neizmjernom iskazu Kristove ljubavi prema nama. Kroz duboku molitvu i pobožnost križnoga puta, učestalo promišljamo o žrtvi, neprocjenjivom činu ljubavi i darivanja kojeg nam je Krist pokazao. Mladi Karmela pobožnost križnoga puta rade na drugačiji način; u parku samostana sestara karmelićanki u Hrvatskom Leskovcu spajaju Kristovu muku sa suvremenim životom. Povodom održavanja ovogodišnjeg križnog puta na otvorenom „S Karmela na Golgotu“ koji će se održati u subotu 8.

Kada kažemo riječ „korizma“ prvo što nam pada na um jest odricanje, a onda nam se i s time javlja pitanje hoćemo li moći bez toga čega smo se odrekli ... Tu svakako vježbamo i svoj karakter, svoju osobu, no živjeti korizmeno nismo pozvani živjeti samo kroz četrdeset dana, već trajno. Jer kakva nam korist ako se trudimo kroz korizmu biti bolji, odricati se nečega i dijeliti to s drugima, a onda iza nje sve dalje krene po starom?

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Mnogo je onih koji su svojim skromnim životom i zalaganjem za druge zaslužili da ih smatramo svetima. Odmah nam padne na pamet bl. Majka Terezija ili nama još bliži bl. Alojzije Stepinac. Njihova djela ostaju živi komentar Kristova govora na gori koji nam liturgija nudi danas. Ono što se može konkretno iščitati iz njihova života jednostavno glasi: potpuno predanje Gospodinu u svakoj situaciji. Uostalom, geslo nadbiskupa Stepinca to potvrđuje: „U tebe se Gospodine uzdam”! Kod bl. Alojzija može se reći da neodgovornost i lijenost nemaju mjesta.

Matej nam u svome evanđeoskom odlomku donosi Isusov pomalo začuđujući zahtjev, koji prethodi upozorenju kako se ne može služiti dvojici gospodara – Bogu i bogatstvu, odnosno Isus govori o čovjekovoj razapetosti između Boga, koji je neprolazno i vječno dobro, i bogatstva, koje je prolazno i propadljivo. Isusov zahtjev je da sve svoje brige i probleme života stavimo na stranu, u drugi plan i da se ugledamo u bezbrižnost ptica nebeskih i poljskih ljiljana.

Studenski dani mladom čovjeku predstavljaju prelijepo, živopisno putovanje. Putovanje na kojemu uči, razvija se, zabavlja te nerijetko utvrđuje svoja uvjerenja, nadanja i interese. U ovotjednom razgovoru upoznajte DUHOS,  udrugu osječkih studenata koja pomaže mladima iz Slavonije i Baranje u 'hranjenju' njihove duhovnosti. Sanja Dugandžić, tajnica udruge, otkrila nam je kako osječki studenti svojim radom proslavljaju Gospodina.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas ću vam govoriti o sakramentu bolesničkog pomazanja, koji nam omogućuje doći u izravni doticaj s Božjom samilošću prema čovjeku. U prošlosti se zvao "posljednja pomast", jer je shvaćan kao duhovna utjeha neposredno prije smrti. Govoriti međutim o "bolesničkom pomazanju" pomaže nam proširiti pogled na iskustvo bolesti i trpljenja, na obzoru Božjeg milosrđa.