Duhovni kutak

Dragi mladi,

Kada slušamo evanđelje, u mnogim stvarima nam Isus zvuči dobro, lijepo i simpatično. Postoje neki odlomci evanđelja koji nam se već manje sviđaju, gdje bismo rekli: „Ajde, kako je da je, može proći.“ Ali postoje i neki koje naprosto nikako ne možemo „probaviti“. Mislim da evanđelje s kojim se susrećemo možemo svrstati u ovu zadnju kategoriju.

Pokažite mi jednu osobu na ovome svijetu koja nema problema. Problemi svakodnevice, od onih najsitnijih poput brige oko toga što će se pripremiti za ručak ili kako ću položiti ispit, pa do onih većih, obiteljskih, državnih ili financijskih problema. Svi, dakle, imamo problem. I naravno, kako to obično biva, ljudski ponos ne dopušta bilo kome da nam pomogne, jer mi možemo sami. Sami ćemo sve riješiti, sami ćemo se izvući jer smo preponosni, jer smo jaki, jer možemo. I dok se tako borimo, ipak gubimo snagu,ali opet ne posustajemo.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

„Čuli ste da je rečeno, a ja vam kažem.“ Naš Gospodin Isus više puta ponavlja ove riječi na šestu nedjelju kroz godinu.

Hrvoje Križić ima 30 godina, pred krajem je diplomskog studija Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i radi u Zagrebačkoj banci. Petra Krpan ima 23 godine, studentica je 5. godine Pravnog fakulteta u Zagrebu te volontira u Pravnoj klinici Pravnog fakulteta. Njihova je ljubavna priča započela prije šest godina, a na Europskom susretu mladih u Strasbourgu na koji su pošli sa župom Dobri Pastir krajem prosinca 2013., par se zaručio.

Prešli smo s lađom prijeko, s tobom Kriste. Pridružujem se tvojim učenicima, među njima slušam, pratim te, a i silno mnoštvo te prati i pritišće. Prijelaz je to iz starog u novi život, stari čovjek postaje novi čovjek, obnovljen, obogaćen, očišćen, oslobođen, poučen, usmjeren, darovan svime što je potrebno za put, život, svakodnevicu... Stvarnost krštenja. Neki te slijede i prepuštaju se tvojoj volji, iščekuju trenutak, traže te iskreno i otvoreno, a neki te pritišću po inerciji, bez osjećaja, bez osluškivanja, bez osjetljivosti za tvoju prisutnost živu, bez vjere...

Draga braćo i sestre, dobar dan!
U prethodnoj sam katehezi objasnio kako nas euharistija uvodi u stvarno zajedništvo s Isusom i njegovim otajstvom. Sada si možemo postaviti neka pitanja vezana uz odnos između euharistije koju slavimo i našega života, kao Crkve i kao vjernika pojedinaca. Kako živimo euharistiju? Kada idemo nedjeljom na misu, kako je doživljavamo? Je li to za nas tek neko slavlje, činimo li to iz navike, zato da se susretnemo s drugima ili da se bolje osjećamo, ili je ipak nešto više?