Moli, vjeruj, ne brini!

Pokažite mi jednu osobu na ovome svijetu koja nema problema. Problemi svakodnevice, od onih najsitnijih poput brige oko toga što će se pripremiti za ručak ili kako ću položiti ispit, pa do onih većih, obiteljskih, državnih ili financijskih problema. Svi, dakle, imamo problem. I naravno, kako to obično biva, ljudski ponos ne dopušta bilo kome da nam pomogne, jer mi možemo sami. Sami ćemo sve riješiti, sami ćemo se izvući jer smo preponosni, jer smo jaki, jer možemo. I dok se tako borimo, ipak gubimo snagu,ali opet ne posustajemo. „Jesi dobro?“ – često nas pitaju, a naš odgovor najčešće glasi, onako samouvjereno: „Naravno, sve je super!“. No, dok to izgovaramo već sami sebe žalimo jer srce nam je ispunjeno brigama, a i svijest o tome da ne možemo sami lagano se budi. Ipak odgovaramo da je sve u redu jer čovjeka koji je sretan nitko više neće pitati kako je, ta sretnog čovjeka se to ne pita. Shvatimo tada da često nosimo samo masku sreće, možda i prečesto.

Kada nas vlastite brige i problemi odvoje od svih, onda shvaćamo da ipak ne možemo sami, da ta maska svakodnevne sreće mora pasti, moramo otvoriti srce. Naravno, ne svakome, no ima ljudi koji su nam toliko dragi da ćemo im sve reći. Ali ima još netko tko zna sve, tko nas nikada ne napušta, tko nas čvrsto drži za ruku i tko nas nikada neće razočarati. Taj netko naš je Bog. Velik, a jednostavan; moćan, a ponizan; u trenucima dalek, a uvijek tako blizu. Prepoznajem li Ga?

Ne gubi vjeru, čuvaj nadu, gaji ljubav

Obično kad je najteže, kad problemi pritisnu, padne nam napamet da i On postoji. I tada mu dolazimo. A On čeka! Čeka cijelo vrijeme. I prije negoli dođemo On već zna što nas muči, što trebamo. Zna da smo preponosni da priznamo problem i pad. No, prihvaća nas. On nas uvije čeka. Zato mu dođi! Dođi svome Bogu i reci mu sve, reci tko te naljutio, tko te razočarao, reci mu kako danas nisi dobro napisao test, reci mu da si nepravedno osuđen, reci mu da si razočaran u druge, reci mu da ne možeš više. Smiješ i plakati! Plač nije zabranjen! U tim malim kapima što padaju niz tvoj obraz sadržan je sav ponos ljudskog srca, sva umišljenost ljudskog uma i sav egoizam ljudskog bića. Tvoje suze već su znak da priznaješ da ne možeš dalje, da prihvaćaš svoje slabosti. Dođi k Njemu i moli. 

Nakon susreta s Njim nema više straha, nema više problema, nema više muke. Nakon susreta s Njim odlaziš promjenjen, odlaziš miran i pun snage za novo sutra. I tako u krug: problem dolazi, ti dolaziš svome Bogu, tvoj Bog te čuje, problem odlazi. Ne gubi vjeru, čuvaj nadu, gaji ljubav i sve se može, ili pak jednostavnije: moli, vjeruj, ne brini!