Dotaknem li se samo...

Prešli smo s lađom prijeko, s tobom Kriste. Pridružujem se tvojim učenicima, među njima slušam, pratim te, a i silno mnoštvo te prati i pritišće. Prijelaz je to iz starog u novi život, stari čovjek postaje novi čovjek, obnovljen, obogaćen, očišćen, oslobođen, poučen, usmjeren, darovan svime što je potrebno za put, život, svakodnevicu... Stvarnost krštenja. Neki te slijede i prepuštaju se tvojoj volji, iščekuju trenutak, traže te iskreno i otvoreno, a neki te pritišću po inerciji, bez osjećaja, bez osluškivanja, bez osjetljivosti za tvoju prisutnost živu, bez vjere... Opredjeljujem se za tebe Gospodine, želim ići s tobom prijeko, želim s tobom osvajati novi život koji daruješ, želim ti izložiti sebe i svoju vjeru da je oplemeniš, želim biti osjetljiv na svaku tvoju Riječ i na svaki oblik tvoje prisutnosti sada i ovdje.

Ti ideš, Gospodine, i siješ dalje po Očevoj volji. Oko tebe doista gužva i strka, tko što hoće i želi? Ti donosiš jasnoću, svijetlo i razlikovanje, mudrost življenja s tobom se gradi i utvrđuje.

Zajedništvo s Kristom razotkriva se u dodiru

„A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja“, bolest ju je potpuno shrvala – i duh i dušu i tijelo – bolest, grijeh, muka, patnja, ropstvo, smrt… u svakom dijelu života se odražava. Slijepa ulica – biti pred zidom. Liječnici, prijatelji ne mogu doći do srži stvari, nemaju svjetlo, mudrost, milosrđe, nemaju vlast niti silu.

Žena čuje, prepoznaje i odgovara na ponuđenu prisutnost Kristovu: „Priđe mu odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.“ Priđe mu odostraga – još ga ne poznaje, ali otvara se prostor, otvara se komunikacija, sloboda se opredjeljuje. Dotaknu se haljine – dodir označava bliskost, blizinu, upoznavanje i obostrano poznavanje, suprotno od pritiskanja – zajedništvo s Kristom razotkriva se u dodiru. Sigurnost vjere. Želim ući u dodirivanje tvoje prisutnosti, želim svoj život provesti čitav u dodirivanju tvojih haljina – od toga se živi, obnavlja, biva spašenim, kuša život. Spasenje tražim, ne ozdravljenje, niti blagostanje, niti išta drugo već spasenje. Dodirujem, Gospodine, i ne puštam!

Želiš, Gospodine, ući u srž, želiš se ukorijeniti

Ona osjeti da je ozdravila, Isus osjeti da je iz njega izišla sila – dynamis – životna snaga Božjeg Duha, Duha Svetoga. Duh Sveti na djelu po Kristu ispunja, uređuje, iscjeljuje, rasvjetljava i daruje. Zazivam i prepuštam se – dođi Duše Sveti!

„Isus reče: Tko me se dotaknu?... Zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.“ Želiš, Gospodine, ući u srž, želiš se ukorijeniti, želiš me upoznati, želiš sve dijeliti, želiš me voditi u sazrijevanju, na putu, u puninu, slobodu... Ne želiš ostati na površini.

Otpor i zavaravanje – pa svi i odasvud te pritišću – tko je dostojan, tko je vrijedan, tko zaslužuje pažnju, tko vjeruje, tko si umišlja, zamišlja, mašta... i optužbe svakojake i samooptuživanja. Tko i što sve želi ugroziti moje predanje tebi, Gospodine? Sve ti predajem – pomozi mi razotkriti.

Vjera je u razgovoru, dodiru, zajedništvu s Kristom

Žena sva u strahu i trepetu baci se i sve mu kaza po istini. Strah i trepet koji oslobađa jer nalazi se pred Veličanstvom, pred osjećajima i snagom koja se u svom svjetlu pokazala za Uskrsnuća Kristova. Otvaraš, Gospodine, vrelo života kako ovoj ženi, tako i meni.

„Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!“ Vjera je u razgovoru, dodiru, zajedništvu s Kristom. Pođi u miru i budi zdrav od zla, za slobodan i jednostavan život s Kristom.