Duhovni kutak

Na Isusovo pitanje vjeruje li u Sina Božjega, slijepac iz Ivanovog evanđelja odgovara: „A tko je taj, Gospodine, da u njega vjerujem?“ Doista, tko je taj Bog Isusa Krista da bih u njega vjerovao? Što je on za mene učinio? Kako sam ga iskusio u svome životu? To su temeljna i legitimna pitanja svakog čovjeka, vjernika ili nevjernika, moćnika i nemoćnika, koja se mogu svesti na jedno i jedinstveno pitanje vjere ili nevjere.

Svatko tko poznaje Nikolinu Pinko zna da je riječ o osobi izuzetnog glasa te još izuzetnijeg srca. Za ovu se mladu damu zaista može reći kako, u doslovnom smislu, slavi Boga i prenosi ga dalje kroz pjesmu i ne zaustavlja se samo na tome. Volonterka je Caritasa, Zaklade biskup Josip Lang, a u slobodno se vrijeme bavi učincima muzikoterapije. Stoga, budući da se nalazimo u korizmenom razdoblju, zaključili smo kako nema boljeg „razgovora“ od onog s osobom koja, osim žrtve, iskazuje i veliko milosrđe, što je i smisao cijele korizme.

Naš kalendar isprepleten je tolikim različitim imenima, spomendanima, blagdanima i svetkovinama, a svakako važno mjesto pripada i današnjoj svetkovini – Navještenju Gospodinovu ili Blagovijesti. Trenutak je to svjetske, ali i vjerničke povijesti s kojim započinje novost, novost koje se prisjećamo svakoga dana dok ispovijedamo u Vjerovanju: „Vjerujem u Isusa Krista (...) koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa.

Evanđelja koja nam u korizmi slijede nakon ovog evanđelja - gdje se Isus susreće sa Samarijankom na studencu su: susret sa slijepcem kojeg ozdravlja i s Lazarom kojeg oživljava. To su tri konkretna osobna susreta. U konkretnim susretima često se otvara prostor navještaja i evangelizacije. Kako Isus pristupa Samarijanki?

Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne. (Mk 15, 15)

Uvjeren sam kako za svakog kršćanina meditacija Kristovih muka ne može biti nešto samo apstraktno. Svaki događaj koji je Krist proživio, osobito kroz svoju muku, nosi u sebi jedan određeni misterij koji se ponavlja u svakom kršćaninu da bi se na taj način mogli sve više suobličavati Kristu (usp. Rim 8, 29) i time ispuniti smisao našega života, bivajući alter Christus (drugi Krist).

Danas, 19. ožujka slavimo svetkovinu svetog Josipa, Marijina zaručnika i zaštitnika opće Crkve. Posvećujemo dakle ovu katehezu njemu, koji zaslužuje našu zahvalnost i našu pobožnost zato što je znao čuvati Svetu Djevicu i sina Isusa. Biti čuvar je Josipova osobina: veliko je poslanje biti čuvar.

Nije uvijek u životu lako. Ljudski je život pun iznenađenja, poteškoća, pun briga i problema... Toliko je toga što nam se čini loše da čak niti ne vidimo sve ono dobro oko sebe. Prihvatiti problem – najteže... Mijenjati sebe – nemoguće... I baš kad nam se čini kako je to sve neizvedivo, Bog nam daje vrijeme milosti. Četrdeset dana prilike... Četrdeset dana samo za nas... Eto nam prilike, sestro i brate!

Ne samo u našemu narodu, već i u svijetu, među radnicima se sve više osjeća nezadovoljstvo u radu. Ako se uvijek u povijesti „lupalo“ po nečijem džepu, onda se „lupilo“ po onom radničkom, a svaki radnik vrijedan je svoje plaće (usp. Lk 10, 7). Nije li nam onda teško gledati gotovo svakoga dana kako sve više ljudi ostaje bez posla ili kako pak čovjek radi, a ne primi pošteno zarađenu plaću? Kako da čovjek onda bude zadovoljan svojim radom, kako voljeti svoj posao? I konačno, kako onda u takvoj situaciji prehraniti sebe i obitelj?

I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: „Oče, Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.
(Lk 22, 41-44)

Nedavno smo započeli korizmeni hod koji nas izaziva na ustrajniju molitvu, istinski post i djela ljubavi. Bez ovoga tonemo u rutinu i u još jednu neplodnu korizmu. Pribojavati nam se korizme koja nas ne pokreće niti mijenja iznutra. Naše obraćenje je Božja volja, a put do Božje volje nije u korizmi prikazan autoputom, već hodom kroz pustinju. To nas ne privlači i Isus to najbolje zna te hita upomoć našoj mlakoj površnosti na početku korizme.