Neka mi bude po tvojoj riječi!

Naš kalendar isprepleten je tolikim različitim imenima, spomendanima, blagdanima i svetkovinama, a svakako važno mjesto pripada i današnjoj svetkovini – Navještenju Gospodinovu ili Blagovijesti. Trenutak je to svjetske, ali i vjerničke povijesti s kojim započinje novost, novost koje se prisjećamo svakoga dana dok ispovijedamo u Vjerovanju: „Vjerujem u Isusa Krista (...) koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice, i postao čovjekom“ ili pak ono što tri puta dnevno molimo u Anđeoskom pozdravu: „Anđeo Gospodnji navijestio Mariji. I ona je začela po Duhu Svetom ...“ Bila su to tri trenutka u danu kada je svaki vjernik stao sa svojim poslom i uputio svoju molitvu Gospodinu te se tako prisjetio Gospodinova začeća, Kristova ulaska u svijet i početka našega spasenja. Na tu činjenicu svakoga dana podsjećaju nas naša zvona dok nas tri puta u danu pozivaju na molitvu i podcrtavaju u našim životima ono u što i u koga vjerujemo.

Svijet je velika njiva

Iako često puta danas slušamo o svijetu kao o negativnoj stvarnosti, kako je sve obavijeno u puki hedonizam, kako mladi više ne poštuju starije i kako sve vodi samo u neko ništavilo, možemo se u svojim zaključcima brzo prevariti. Svijet nije nešto što bi bilo negativno i što bi nas poticalo da činimo nešto loše. Ta napokon, Gospodin ga je stvorio i što je god učinio „bijaše veoma dobro“. Time nama vjernicima svijet postaje velika njiva na kojoj smo pozvani neumorno raditi te ubirati plodove svojega rada. A kako ćemo i što ćemo raditi, ovisi samo o nama i našoj slobodi jer mi nismo Gospodinovi roboti ili programi, nego Mu, poput Blažene Djevice, kada nas zove u slobodi odgovaramo: „Evo službenice, evo službenika Gospodnjega!“

Predajmo se Gospodinu u ruke

A sloboda je bila ona koja je „koštala“ i naše praroditelje kada su Gospodinu okrenuli leđa. Ali zato mu je Marija okrenula svoje lice i stavila se Njemu na raspolaganje. Iako u početku uplašena jer nije znala kako će sve to biti, brzo dobiva poticaj da se ne mora bojati jer je Gospodin uz nju. A može li nam se dogoditi išta loše predamo li se potpuno Gospodinu u ruke? To napokon želimo i postići u ovoj korizmi – napredovati u spoznaji Isusa Krista i u životu slijediti njegov primjer. To je srž i cilj naše korizme. U tome ćemo vrlo brzo uspjeti budemo li vršili i izvršavali Gospodinovu volju, a to nije ništa drugo nego vršiti svoje svakodnevne dužnosti: da učenik uči, student istražuje, roditelji da se brinu i podižu svoju djecu. Možda nam se sve ovo na prvi pogled čini kao nedostižan ideal, možda se i bojimo kako će društvo na nas gledati, ali „Bogu nije ništa nemoguće“. A da bi mu postalo moguće, potrebno mu se predati i reći mu svakoga dana ispočetka: „Neka mi bude po tvojoj riječi!“ Tada će i najveći problemi postati najlakši.

Sve što god vam rekne, učinite!

Marija se na početku svoje službe isto pitala kako će sve to biti, bojala se... Kao i mi. Ali u svojim posljednjim riječima, koje su zapisane u Pismu, prilikom svadbe u Kani dala nam je recept za uspjeh: „Sve što god vam rekne, učinite!“ Tada Gospodin iz onih naših najprljavijih životnih posuda čini najbolje vino, odnosno daje nam samoga sebe, kako bismo u ovaj svijet unosili radost i nadu koja ne postiđuje već donosi sigurnost. Sigurnost da nismo sami. Sigurnost da je Bog Emanuel – Bog s nama. Amen.