Radujte se u Gospodinu uvijek!

Matej nam u svome evanđeoskom odlomku donosi Isusov pomalo začuđujući zahtjev, koji prethodi upozorenju kako se ne može služiti dvojici gospodara – Bogu i bogatstvu, odnosno Isus govori o čovjekovoj razapetosti između Boga, koji je neprolazno i vječno dobro, i bogatstva, koje je prolazno i propadljivo. Isusov zahtjev je da sve svoje brige i probleme života stavimo na stranu, u drugi plan i da se ugledamo u bezbrižnost ptica nebeskih i poljskih ljiljana.

Kakav neozbiljni Bog!

Kako to Isus govori lijepo i bezbrižno. Kao u svijetu bajka i mašte. Slušajte vi našega Gospodina... Kao da je izgubio doticaj s realnošću ljudske drame, kao da nije dotaknuo ljudski život. Ma kako je moguće da nam ljiljani poljski i ptice budu uzori? Kako nam Isus tako nešto može govoriti kada je nama potreban silan Bog, pravedan i odrješit – Bog naših mjerila koji djeluje onako kako mi to očekujemo? Gospodine moj, pa što je s tobom?! Kako neozbiljno pristupaš našim problemima i brigama! Mi se brinemo oko (ne)stvarnih problema; što i kako ćemo živjeti, što ćemo imati, obući, pojesti i popiti, gdje ćemo se dobro provesti, a Ti nama o cvijeću i pticama nebeskim. Kakav neozbiljni Bog! Ma vidi ga! Bog koji se poigrava sa čovjekom. Da ne povjeruješ... Kao da Bog Isusa Krista živi u oblacima! A netko uporno govori o milosrdnom Ocu, koji silno ljubi čovjeka, brine o njemu, spašava ga, žrtvuje se za njega. Ali, nogometnim rječnikom, spustimo i stanimo na loptu. Pogledajmo stvari malo drugačije.

Otac brine o svakome od nas

Čovječe polako... Polako prijatelju... Bog ne negira tvoj problem, tvoju zabrinutost, tvoju tjeskobu i nemir. Naprotiv, on razotkriva tvoj problem, ulazi u njega, u svaku njegovu poru, zajedno s tobom, jer on je Emanu-el, S nama Bog. Slušaj što ti Isus kaže: ne budi zabrinut, zna Otac tvoj nebeski što ti je potrebno. On itekako zna za tvoje probleme, tvoje strahove i tvoju zabrinutost. Otac brine o svakome od nas, uz uvjet našeg dopuštenja, jer nas je stvorio slobodne da biramo život ili smrt, blagoslov ili prokletstvo, a njegova preporuka je život biraj. Isusove riječi iz evanđelja nas razgoljuju. Poznaje Bog naše srce. Isus zapravo govori o jednoj drugoj zabrinutosti mnogo težoj i razarajućoj koja može prouzročiti one prethodne, ali još više razoriti čovjekovu nutrinu duše i srca, čovjekov duh.

Čovjek živi u neistini i vatrometu rastresenosti

Matej u svome evanđeoskom odlomku upotrebljava glagol zabrinjavati se. A ta se zabrinutost očituje u našim strahovima, tjeskobama, uznemirenostima, nemirima, ali ne uz rad ili neku drugu obavezu. Čovjek ne može osjećati bezbrižnost o kojoj govori Isus i shvatiti njegov poziv na bezbrižnost tako dugo dok služi dvojici gospodara – Bogu i bogatstvu, rekli bismo ne može se sjediti na dvije stolice. Zato Isus prije umirivanja upozorava svoje slušatelje, ali i nas, da su razlozi čovjekove razjedinjenosti i njegove zabrinutosti, ili još bolje, simptomi čovjekove napetosti i nemira: nerazumijevanje, nemogućnost iskrenog dijaloga, raspad obiteljskog sklada, a onda i zajedništva, samoća i neuspjeh pojedinaca. Sve to dovodi do raznih stresnih bolesti i ispunjenosti psihijatrijskih klinika. Čovjek zapravo živi u neistini i vatrometu rastresenosti.

Dijagnoza je postavljena. Što nam je, dakle, činiti?

Ove Isusove riječi malo me podsjećaju na prvu Zapovijed: nemaj drugih bogova uz mene. Bogovi čovjekove propasti dovode ga do panike, ludila, depresije i frustracije. A naš je ljudski dojam i naše ljudsko razmišljanje da nas Bog ne razumije, ne sluša, ne prati, ne djeluje jer smo zaokupljeni samima sobom. Ali, on je simpatični Bog koji itekako suosjeća sa čovjekom jer jedino on to može i čini. To se upravo odnosi na ono što Isus misli kada kaže: ne budite zabrinuti. Dijagnoza je postavljena. Što nam je, dakle, činiti?

Kristov učenik ovdje ne bi trebao biti u velikoj dvojbi. Prije svega riječ je u vjeri i povjerenju u Oca nebeskoga. To Isus od nas traži kao prvi uvjet. Čovjek koji se oslanja na Boga uspjeva i nije tjeskobno zabrinut, dok onaj tko uporište nalazi u samome sebi ili drugima dovodi se do ludila, depresije, rastresenosti i ništavila. Zato je drugi uvjet da ne trčimo za propadljivim stvarima: bogatstvom, društvenim statusom, političkom moći... Da ne upadnemo u današnje izvore preuzetnosti i rastresenosti: vikendske pijanke, zaluđenost događanjima, shopping terapija, a to su zapravo bogovi čovjekove propasti, raznih nemira i nesigurnosti, koji ga dovode ponovno u svakodnevnu zabrinutost – to je služenje bogatstvu.

Tražite najprije kraljevstvo Božje!

Isus zapravo nama nudi drugu vrstu rastresenosti koju možemo nazvati božanskom. Ona čovjeka ne razjedinjuje, nego mu daje snagu cjelovitosti koja mu govori kako je uzvišeno i dostojanstveno biti čovjek, suradnik Božji, slika Božja, prjatelj Božji. Božja rastresenost zapravo sabire čovjeka. Put koji nas tome vodi je očit, a očituje se u Isusovu pozivu: „Tražite najprije kraljevstvo Božje!“ O svemu drugome Bog brine i daje nam. Kada mu se prepustimo, tada iznenađuje. To je redoslijed kojim čovjek uređuje svoj život i umiruje svoje srce. U sebi stvara duhovnu snagu vlastitog bića, a vjetrovi, bure i oluje, mogu ga doduše privremeno oslabiti kako bi Bog mogao djelovati, ali zato ne mogu slomiti ili još gore uništiti.

Zato ustrajmo i prihvatimo Isusove riječi upozorenja, utjehe i ohrabrenja uz riječi sv. Pavla: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu“ (Fil 4, 4-7). Predajmo se hrabro u Božje ruke jer doista nema ljepšega i sigurnijeg načina.