Duhovne misli

Dragi mladi, čitanja koja pred nas stavlja današnja liturgija osobito ističu slavljenje Riječi Božje. Prvo čitanje počinje „blagoslovom“ svećenika kojemu narod odgovara „kleknuvši i poklonivši se pred Gospodinom, licem do zemlje“ i nastavlja čitanjem „od ranog jutra do podneva“ dok svi stojeći slušaju u tišini: „Sav je narod pozorno slušao knjigu zakona“. Zanimljiva je opaska kako je sav narod plakao jer se kajao za svoje grijehe koje je jasnije spoznao slušajući pažljivo zakon.

Razmišljajući nad svojim duhovnim životnom, ali isto tako promatrajući i propitkujući duhovni život vjernika koje susrećem, sve mi se više čini da je ispod svih našim duhovnih poteškoća i zastranjenja uvijek isti problem. Želimo biti bogovi svoga života. U prošlom razmatranju pripremljenom za naš evangelizacijski portal dotaknuo sam se istog pitanja. Današnja nas Riječ poziva da uđemo dublje u taj fenomen. 

Stojim pred prizorom Isusova krštenja na rijeci Jordanu (Lk 3, 15-16.21-22) i promatram. Stani i ti sa mnom i promatrajmo zajedno. Uživi se, upijaj svaki detalj, svaki pokret, svaku gestu, svaki predmet, svakog sudionika, narod, svaku riječ, misao, raspoloženje, svaki osjećaj – Gospodin progovara.

Iza nas su dvije svetkovine s kojima je započelo nešto novo, a novo je ono što svi mi volimo posjedovati... Tako smo 1. siječnja proslavili svetkovinu Svete Bogorodice Marije, a 6. siječnja svetkovinu Bogojavljenja. Dva su to dana u našim kalendarima koji nas potiču na donošenje nečega novoga u ovaj svijet u kojem živimo...

Čuli smo da ljudi u ratu ginu. Imamo to gorko iskustvo i u našoj nedavnoj prošlosti. Čuli smo da ljudi ginu u nesrećama. Slušamo o crnim vikendima na našim prometnicama i o poginuću povelikog broja ljudi. Kad bi nam, međutim, netko rekao da je danas "poginuo dan" vjerojatno bismo zastali i uputili upitan pogled našem sugovorniku. Kako je moguće da dan gine?

Božićno je vrijeme! Milijuni lampica osvjetljuju ulice i trgove, okućnice i vrtove. Ne vjeruju svi u ovo Otajstvo, pa ipak malotko ne uresi svoj dom „božićnim sjajem“. Čovjek treba svjetla! Čovjek treba nade! Čovjek čezne za istinskom blizinom i ljubavlju, želi bolji svijet, pa makar na trenutak, makar uz božićne lampice.