Ne budi bog svoga života

Razmišljajući nad svojim duhovnim životnom, ali isto tako promatrajući i propitkujući duhovni život vjernika koje susrećem, sve mi se više čini da je ispod svih našim duhovnih poteškoća i zastranjenja uvijek isti problem. Želimo biti bogovi svoga života. U prošlom razmatranju pripremljenom za naš evangelizacijski portal dotaknuo sam se istog pitanja. Današnja nas Riječ poziva da uđemo dublje u taj fenomen. 

Stvoreni smo za nešto veliko

Svadba u Kani Galilejskoj (Iv 2), iznimno je važan tekst vrlo bogat značenjem. Sam tekst nam to direktno kaže: „Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici“ (Iv 2,11). Prvo primjećujemo da se ovdje radi o svadbi. Jeruzalemska Biblija stoga iznad poglavlja donosi naziv „Svadba u Kani“. Kada pomislimo na svadbu odmah mislimo na nešto lijepo, svečano, radosno, veliko. Svadba je jedan od ključnih motiva Svetog Pisma. Taj motiv svadbe ili ženidbe u Bibliji se redovito koristi kao simbol mističnog saveza (spajanja) Boga i ljudi. Prorok Izaija u prvom čitanju ovako kaže: „Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati“ (Iz 62,5). Stvoreni smo za nešto veliko, od čega se nešto veće ne može niti zamisliti, na zajedništvo s Bogom, svojim „Graditeljem“. Intimno, stvarno, trajno i plodno zajedništvo. Baš kao što to treba biti i bračna veza. Na početku tvog života stoji ljepota i radost svadbe. 

Znak Božje milosti i ljubavi

No nešto je pošlo krivim putem. Ubrzo nakon početnog oduševljenja i radosti, svadba u Kani dolazi do kritične točke. Nastaje problem. Svadba ne prestaje, ali ulazi u krizu, neugodnost, poteškoću, ljudi se ne snalaze i ne znaju što bi. Marija, povlašteni gost svadbe, uočava gdje je problem i daje dijagnozu: „Vina nemaju“ (Iv 2,3). U ovom času nam evanđelist, sv. Ivan donosi drugu veliku biblijsku sliku. Vino. Znak Božje milosti i ljubavi, Njegove velikodušnosti i obilja prema čovjeku. Pismo kaže za vino da „razveseljuje srce čovječje“ (Ps 104,15). Radi se o vinu božanskog života koje ispunja čovjeka. No, toga vina na ovoj svadbi više nema. Nestalo je. Ovdje se radi o drugoj temeljnoj datosti biblijske antropologije. Zlo i grijeh ulaze u čovjekovo srce. Nastanjuje se u njegovom domu, ulaze u naš životni program. Postaju dio našeg operativnog sustava. Doduše uvijek kao virus, kao  nametnici izvorne i istinske slika čovjeka, miljenika Božjega i jedinog među svim stvorenjima stvorenog na Njegovu sliku i priliku. Toliko spominjani kršćanski realizam. Dostojanstvo čovjeka pozvanog na svadbeno zajedništvo s Bogom s jedne strane te grijeh i zlo koji žele upropastiti tu svadbenu radost s druge strane. Važno je da uočiš da se ovo elementarno pravilo tiče i tebe. Svakog od nas. Uvijek i u svakoj fazi našeg života. Bez iznimke. 

Bog ne čini tvorničke propuste

Marijina dijagnoza ne dolazi bez rješenja, bez uputa što dalje. Treći ključni element našeg Evanđelja je Božja intervencija. Nitko ne želi otići s nečije svadbe s onim neugodnim osjećajem da je bilo bez veze, ispod očekivanja, da je atmosfera bila loša. Niti Bog to ne želi. On ne želi da svadba propadne, da bude svima jedno veliko razočaranje. Bog nije izvan naše svadbe, već u njoj. „Na svadbu bijaše pozvan i Isus“ (Iv 2,2). Zapamti da Bog želi puno više od tebe da budeš sretan i zadovoljan u životu. Ti nisi toliko velikodušan prema sebi koliko je to Bog. 

Sjećam se da sam kao dijete dobio na poklon veliku kutiju lego kockica. Dok sam promatrao veliku sliku dvorca na kutiji jedva sam dočekao da ju otvorim, ali sam se ubrzo razočarao jer nisam mogao naći upute kako složiti model. Želio sam složiti dvorac baš kao što je izgledao na kutiji, ali jednostavno nisam mogao jer nisam znao kako. Bog ne čini ovakve tvorničke propuste. Ne ostaje na analizi fenomena, ne daje samo potrebnu, ali nedostatnu dijagnozu. Ne otvara intimna pitanja ljudske naravi ne nudeći odgovore ili dajući pogrešne, kao što to čine umišljeni vlastodršci. Bog se opet služi Marijom, baš kao u Navještenju, da nam dadne odgovor svih odgovora. „Što god vam rekne učinite“ (Iv 2,5). Ukazuje na svoga Sina Isusa Krista baš kao što je to učinio na Brdu Preobraženja; „Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte“ (Lk 9,35). Slušaj Krista! Njegove Riječi u Evanđelju. Tamo je sve što ti je potrebno za život.

Isus traži tvoju poslušnost

Isus odgovara poslužiteljima „napunite posude vodom“. Što mislite kako su oni reagirali? Zar mislite da nisu pomislili da je Isus nešto krivo razumio. Traži se vino, a ne voda. Zašto nam ovaj čovjek govori o vodi? Koliko puta sumnjaš u istinitost Isusovih Riječi? Da su nemoguće, nevjerojatne, staromodne. Da bi trebalo drugačije. Poanta je samo jedna. Isus traži učenike, a ne učitelje, ponizne služitelje, a ne umišljene gospodare. Isus traži tvoju poslušnost. Ipak, poslužitelji čine kako im naredi Isus. Ja mislim jer ih je osvojila Gospina preporuka „što god vam rekne učinite“ (Iv 2,5). Poslušnost Bogu je poput skoka s mjesta sigurnosti u neizvjesnost nečega što je puno veće od nas i što nas plaši. Ali ne boj se, jer poslušnost koju Isus traži od nas jest doista moguća. Premda nerazumljiva, uvijek moguća. 

Isus ne traži od poslužitelja vino jer zna da ga oni ne mogu dati. On ne traži od tebe vino milosti, već vodu poslušnosti. Voda je simbol ljudske naravi, onoga što je nama na dohvat ruke. To su one male stvari koje ti i ja možemo učiniti, ali koje traže povjerenje i predanje. Vina na svadbi tvoga života nema i ti si tu ne možeš pomoći. Milost dolazi odozgor. Kršćanstvo nije jeftina literatura iz niza „kako pomoći sami sebi“. Ako tražiš vino smisla, radosti i ispunjenja unutar svojih snaga, planova, sigurnosti, spoznaja, nećeš ga sigurno naći jer takvo vino daje samo Bog. Ne trudi se biti bog svoga života. Gubiš vrijeme. To nije u opisu tvoga posla. Radije se potrudi da u svoje posude staviš vodu poslušnosti Kristovom Evanđelju. 

Ako ti se ova logika čini nerazumljivom, nemoj očajavati. Ravnatelj stola u istoj je situaciji te zbunjeno pita zaručnika kako to da je dobro vino čuvao sve do kraja svadbe. Božja logika drugačija je od naše. Molimo Gospu, Kraljicu Apostola, da nam uvijek šapne u srce poslušnost Kristovoj Riječi.