Isus se krstio, ja sam se krstio...

Stojim pred prizorom Isusova krštenja na rijeci Jordanu (Lk 3, 15-16.21-22) i promatram. Stani i ti sa mnom i promatrajmo zajedno. Uživi se, upijaj svaki detalj, svaki pokret, svaku gestu, svaki predmet, svakog sudionika, narod, svaku riječ, misao, raspoloženje, svaki osjećaj – Gospodin progovara.

Rijeka Jordan, voda polako teče, uzbibava se, sunce je visoko pa i blješti pomalo, moram zakloniti rukom i pustiti očima par trenutaka da se priviknu. Nešto drveća sa strane, žuto lišće, nisko žilavo grmlje, trava polusagorena pod žegom sunca. Podižem pogled, pazim da ne gledam u sunce da me ne zaslijepi. Nebo potpuno vedro, nigdje oblačka. Žuta zemlja, kao pijesak zapravo uz obalu Jordana. Negdje iza glava žamor zrikavaca – naglo se stišava, nešto se sprema, nešto se događa.

Ivan Krstitelj, duge kose, zarasle brade, ispijena ali životom i gorljivom radošću preplanula lica, do koljena u Jordanu krsti vodom na obraćenje. Pa da, zato sam i došao, osjećam poriv u sebi. A ti? Našao sam se tu, možda i nenadano, nezasluženo, ali neka mi milina oko srca i želim tu ostati. Ostani sa mnom. Oko mene mnogo ljudi, idu jedan po jedan k Ivanu da ih pokrsti. Neke poznam, neke ne, ljudi grijeha, boli, ljudi nepravde, patnje, ljudi dna života, ljudi duhovne samrti... Nuka me nešto iznutra da ih pitam: tko si ti vjerniče, vjernice i što tražiš?

Prijatelju, čuješ li odgovor, daješ li odgovor?
Riječi Ivana Krstitelja: dolazi jači od mene, on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.

Skoro će kraj dana. Još pokoji za pokrstiti, ali ljudi ne odlaze već čekaju. Odjednom muk, lagani lahor, osvježenje, novi zrak za novi, svježi dah. Mnoštvo pravi prolaz. Kažu da On dolazi. Tko? Isus iz Nazareta. Sin Božji. Obećani Mesija. Ide ravno k Ivanu. Toliko sam uzbuđen, moj prijatelju, da nisam čuo što govore jedan drugome. Ivan napokon objeručke grabi vodu i polijeva Isusa – voda se slijeva niz njegovu glavu, kosu, obraze... Što će sada biti? Isus stade sa strane, skruši se, čas skupi ruke, čas raširi – moli se. On se moli. I ni od kuda vedra nebesa se rastvore, čudesna božanstvena pojava, bjelina se spusti u svoj snazi Duha Svetoga na Isusa i gromki glas protrese sve: „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!" Kakav trenutak, prijatelju! Zastanimo nakratko.

Prijatelju, što ćemo sad? Ja bih da ulovimo Isusa na par minuta? On je Sin Božji! Ovakva prilika, jedinstvena. 'Ajmo.

Nakon razgovora, Isus ode svojim putem za spas duša, a mi pomalo svojim, prijatelju. Proberimo srcem što nam sve to Isus reče.

Posvijesti si svoje krštenje koje si jednom primio. Isus se krstio, ja sam se krstio, ti si se krstio. Za novi život: kupelj novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom (Tit 3,5b). Krštenje Duhom Svetim i ognjem. Po krštenju postaješ dionikom Njegova krštenja. U vodi i pomazanju Gospodin te oprao, očistio ognjem Duha Svetoga, i postao si njegov i odsada si uvijek s Njim i On s tobom. To je to, moj prijatelju. I nad tobom se ponavljaju Riječi tvoga novoga života: Ti si kćer moja, ti si sin moj! Mila si mi, drag si mi – sve ti dajem! Kralj si i prorok. Jer od sada si Kristov, Duh Sveti se nastanjuje u tebi, meni. Zaživi taj događaj, proživi ga i živi sada. Preobrazba je to.

Zamišljam roditelje kako me vode u župnu zajednicu, uzbuđeni. Donose me pred svećenika. Svećenik pita roditelje jesu li spremni... Dolazi trenutak. Polijeva me vodom: Gospodin pere svaki moj grijeh, svaku moju slabost, svaku ranu... Onda me maže uljem: Duh Sveti me obilježava, nastanjuje se, ispunja svaki dio moga bića, tijela i duše... Riječi: od sada si novi stvor!

Slijedim Kristov primjer, povlačim se i molim u Bogu, proživljavam svetost i bogatstvo svoga krštenja.