Duhovne misli

Uroni u Božju prisutnost, u molitvu i stavi mu svoje srce i duh na raspolaganje – gdje te On želi voditi ovih dana, danas... Uživi se, primijeni na sebe.

Treća je nedjelja u mjesecu pa je na meni red za nedjeljno razmatranje ili web propovijed na našem nadbiskupijskom portalu posvećenom duhovnoj i teološkoj formaciji mladih. Moram priznati da po prvi puta od kada pišem tekstove za www.pastoralmladih.hr ozbiljno razmišljam o tome da ne napišem ništa, već da vam samo naznačim link na kojem možete pronaći tekst prekrasne kateheze Svetog Oca Benedikta XVI. održane prošle srijede u dvorani Pavla VI. u Vatikanu.

Kad je papa Ivan Pavao II. bio u Zagrebu došli su predstavnici svih institucija i predstavljali su se. Došao je pred Papu i tadašnji intendant Hrvatskog narodnog kazališta i predstavio se: "Direttore del Teatro Croato!" Papa je ustao i oduševljeno rekao: "Teatrooooo!" Očito se sjetio mladih dana kad je i sam bio dijelom jedne glumačke družine. 

Kada bismo danas rekli čovjeku od 53 godine da je star, vjerojatno bi se uvrijedio. No, godine su to u kojima čovjek pomalo "staje" kako bi vidio što je sve u životu postigao i napravio te se onda osjeća ili zadovoljnim ili pak nezadovoljnim. I baš o toj ocjeni ili procjeni svoga života koju si netko dâ u tim godina, ovisi mu daljnji život, odnosno njegova starost... 

U ovom razmatranju želio bih se zadržati na prvom Isusovom blaženstvu kojega je izgovorio u svojoj poznatoj besjedi na gori, a ono glasi: Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. Često me vjernici pitaju za pojašnjenje ovoga blaženstva. Što to znači biti siromašan duhom? Nemoguće je dati pojašnjenje ovog blaženstva bez razumijevanja židovskog mentaliteta u kojem je ono nastalo. U judaističkom mentalitetu Boga se najviše gledalo kao istinskog i pravednog kralja. Kralja koji uzima u obranu one koji nemaju nikoga da ih brani.

Dragi prijatelji, slušajući nedjeljna čitanja primijetili smo ključnu riječ, odnosno poslanje koje sve povezuje: prorok! Dozivam vam u pamćenje proroke i staroga i novoga Zavjeta. Sve i jedan bio je odbačen, pogažen, izrugan i osporen. Sve i jedan donosio je poruku koja nije godila. Ne samo da nije godila nego si je i uzimala za pravo činiti više nego bi pravovjerna vjernikova definicija proroka to dopuštala i predviđala. Što mislim pod time?

„Propovijedaj Evanđelje svaki dan, i ukoliko je potrebno koristi riječi.“ Ove riječi svetog Franje Asiškog kao da su pisane za ljude svih vremena. I u naše doba ljudi kao da su siti riječi. Koliko god se mi trudili da naši govori budu dotjerani, duhoviti ili sućutni nad ljudskom patnjom i nepravdom, oni će uvijek ostati nedorečeni ako iza njih ne stoje konkretna djela. Primjer nam daje sam Bog koji je više puta i na više načina govorio ocima po prorocima, a nama je progovorio u svome Sinu, našem Spasitelju Isusu (usp. Heb 1,1-2).