Dan koji gine

Čuli smo da ljudi u ratu ginu. Imamo to gorko iskustvo i u našoj nedavnoj prošlosti. Čuli smo da ljudi ginu u nesrećama. Slušamo o crnim vikendima na našim prometnicama i o poginuću povelikog broja ljudi. Kad bi nam, međutim, netko rekao da je danas "poginuo dan" vjerojatno bismo zastali i uputili upitan pogled našem sugovorniku. Kako je moguće da dan gine?

Ginuti u vjeri i za bližnje

Himan povečerja liturgijske molitve Časoslova započinje riječima "Već mrak se hvata, gine dan…" Na kraju jednog dana kršćanin želi Bogu zahvaliti na svemu što se u tom danu dogodilo. Dolazi pred Boga s istinom o samome sebi i odgovorom na pitanje: "Koliko sam ginuo u proteklom danu da bih svojim bližnjima bio bližnji?" Nije to poginuće koje ostavlja za sobom gorak okus gubitka, crnila i tuge. To je poginuće u kojem kroz susret i komunikaciju sa svojim bližnjima neprestano ukazujem na smisao hoda s Bogom i utemeljenja vlastitog života na njegovoj riječi. Upravo na kraju dana kad nas izvana "hvata mrak" dolazi na usne šapat molitve: "…nek srca naša miruju…" i "…nek tvoja svjetlost obasja zle sjene…" 

Moguće je da nas zahvati mrak izgubljenosti, straha i samoće ukoliko na kraju dana utvrdimo da nismo dovoljno ginuli u vjeri koja daje razloge nade i ljubavi. Isus je u susretima s takvim ljudima uvijek iznova budio vjeru pitanjem: "Vjeruješ li da je to moguće?" Ako možemo dati potvrdan odgovor onda nas njegova svjetlost obasjava i onda srca naša mogu mirovati. 

Svakodnevno i cjelovito živjeti kršćanstvo

Kršćani traže uvijek iznova različite puteve kako svaki dan ginuti za stvar Evanđelja. Jedni će se uputiti u minsko polje privatnih objava, ukazanja i tajni koje su nedostupne "širim masama" koje to ionako ne mogu razumjeti. Drugi će tvrditi da svatko vjeruje na svoj način i ne treba se tu previše petljati netko sa strane. To su "snajperisti" koji su opasni po "široke mase". Treći će odbaciti kršćanstvo kao balast kojeg se treba riješiti jer opterećuje. To su oni koji koriste novo oružje besmisla i praznine koja lako zahvaća "široke mase".

No, poginuće koje donosi život jest svakodnevno i cjelovito življenje kršćanstva: "…činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi." (Mih 6, 8) Kroz takvo poginuće i dan koji gine imat će smisla, a mrak koji se hvata neće nas progutati. "Široka masa" dobit će lice kršćanina koji smisleno gine u danu koji gine.